Američki diplomat Richard Charles Albert Holbrooke, koji se smatra tvorcem Daytonskog sporazuma, preminuo je u noći na utorak, samo nekoliko sati prije petnaeste godišnjice od formalnog potpisivanja mirovnog dokumenta za BiH - 14. prosinca 1995. u Parizu. Holbrooke je preminuo u bolnici u Washingtonu nekoliko dana od posljedica prsnuća srčane aorte koja se dogodila u petak dok je bio u State Departmentu.

‘Buldožer’ ili ‘razjareni bik’, kako su ga nazivale kolege i mediji, bio je vrlo odlučan diplomat, što je pokazao i postizanjem dogovora u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu kada je uvjerio Franju Tuđmana, Aliju Izetbegovića i Slobodan Miloševića da pristanu na brojne kompromise. Unatoč Holbrookeovu odlasku, živo je ostalo njegovo djelo, oko čega u BiH postoji jako puno prijepora. Sudionici daytonskih pregovora najviše upravo su inzistirali na vrlo preciznim mehanizmima zaštite triju naroda.

Mehanizmi zaštite

To je podrazumijevalo sam proces biranja nacionalnih predstavnika na najviše pozicije u državi i entitetima do pariteta unutar institucija, rotiranja na čelnim pozicijama. I upravo su to temelji Daytonskog sporazuma, vrlo precizno navedeni kroz odredbe Ustava koji je Aneks IV. sporazuma, koji su godinama doživljavali devijacije, različita tumačenja i zloporabe. Američki dokument koji su podržale i zemlje Europske unije te Rusija, kao i raniji Washingtonski sporazum o uspostavi hrvatsko-bošnjačke federacije, godinama se teško krši. To se, prije svega, odnosi na političke poteze ohrabrene katkada i dijelom međunarodne zajednice, a koji su u načelu uvijek završavali protiv interesa Hrvata. Dva su se velika udara na slovo i duh Daytona dogodila s izmjenama Ustava iz 2002. godine, kao i presedanima s uspostavom Alijanse za promjene, te u dva navrata izborom hrvatskoga člana bh. Predsjedništva od Bošnjaka 2006. i na izborima 2010. U načelu, ovi potezi grubog rušenja Daytonskog sporazuma usmjereni su ponajprije protiv najmalobrojnijih - Hrvata.

Vrhunac miniranja

Duh i slovo Daytona podrazumijevali su jednaku zastupljenost Hrvata, Srba i Bošnjaka, što je u praksi ostalo tek prostor za manipulacije i različita tumačenja. U tome prednjači dio političkih predstavnika iz Sarajeva okupljenih oko navodne građanske političke opcije. No, istodobno, činjenice govore da su upravo birači tih stranaka iznad 95 posto Bošnjaci. Ova zloporaba je otišla toliko daleko da se pod plaštom navodne višenacionalnosti zapravo provodi jednaka politika kakvu zagovaraju deklarirane bošnjačke političke stranke. Na ruku ovakvoj politici išao je i dio međunarodne zajednice, ponajprije austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, koji je donio odluku o papirnatoj konstitutivnosti naroda. Umjesto da ta odredba vrijedi na razini države i omogući jednaku poziciju Srba, Hrvata i Bošnjaka, poslužila je u praksi tek da Hrvatima otme bilo kakav utjecaj u Federaciji, posebice u Vladi. Miniranje Daytona praktično danas doživljava svoj vrhunac, i to pokušajima uspostave nove karikaturalne vlasti iz koje bi se eliminiralo 90 posto hrvatskih predstavnika okupljenih oko dva HDZ-a u BiH. Umjesto da takvi pokušaji dožive osudu, međunarodna zajednica ponovno pere ruke od poteza koji su u bivšoj Jugoslaviji vodili u krvavi raspad.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura