- Mladost Ivane Rodin nije bila prepreka igranju starije žene, jer je glumački odlično kontrapunktirala osjećaj koji u liku izazivaju one tople slike i ratna prisjećanja, a u igri joj efektno pomažu scenografija i rekviziti… – tako je u „Vijencu“ napisala Sanja Nikčević o ulozi koju je u monodrami „Slike Marijine“, izvrsno odigrala mlada glumica iz Čapljine Ivana Rodin.
- Monodramu “Slike Marijine” napisala je književnica Lydia Scheuermann Hodak. Predstava je nastala u suradnji dramskoga studija iz Zagreba “Točka na I” i produkcijske kuće “Moj film”, a nastupili smo u sklopu projekta “To sam ja” koji već drugu godinu zaredom organizira Goran Grgić u suradnji s HKD Napredak. Projekt “To sam ja “, osmislio je upravo Grgić kao priliku mladim glumcima da se predstave pred kolegama i kritičarima. Pretpremijera je bila 17. studenoga prošle godine u Noći kazališta, a premijera - dan kasnije, na godišnjicu pada grada Vukovara. Predstavu smo posvetili gradu Vukovaru i njegovim žrtvama – priča nam Ivana naglašavajući kako je iznimno ponosna na uspjeh koji je predstava postigla na hrvatskoj kazališnoj sceni.
- Izvele su je i Tatjana Bertok u Osijeku i Vlasta Knezović u Zagrebu. Nakon te dvije izvrsne glumice, i ja sam napravila svoju verziju ove potresne drame. Bio je to moj diplomski rad. Odigrala sam je u Mostaru, u Kosači. Još me se tada jako dojmila, jer sam znala da se radi o istinitoj priči, o ženama koje su stvarno postojale i prošle ratni pakao, ženama koje su tjerali kroz minsko polje nakon ponižavajućeg života u Aljmašu. Upravo zbog ovako potresne priče koja predstavlja sve žrtve silovanja, ne samo u Vukovaru i ne samo u Domovinskom ratu već općenito, osjetila sam potrebu održati ovu predstavu na životu. Obnovili smo je i slijede gostovanja. Već su gostovali u Zaprešiću. Obići će još gradova u Hrvatskoj…
- Goran Grgić spomenuo je mogućnost gostovanja u Kanadi za hrvatske iseljenike, a turneju po Hrvatskoj dogovorio je Denis Bašić (komičar) koji je promotor naše predstave. Razgovarala sam i u Čapljini s direktorom hotela „Mogorjelo“ i s nestrpljenjem očekujem odgovor. Najveća će mi čast biti odigrati predstavu pred svojom publikom, za svoje prijatelje i sumještane – kaže Ivana koja je rođena u Metkoviću, a odrasla u Višićima. Ondje je živjela s roditeljima, dva brata i dvije sestre. Nakon srednje škole u Čapljini, odlazi na studij glume u Mostar.
- Mostar je grad u kojemu je odrastala moja mama i tamo imam ujake, ujne i rođake, koji su moja druga obitelj. Koliko se danas teško mladim glumcima nametnuti na hrvatskoj glumačkoj sceni? Teško je, kao i u svakoj drugoj struci. Nažalost, nezaposlenost je velika općenito i sve „ide“ po interesnoj vezi. Standardno, bježimo od balkanizma, ali - on je u nama. Ja radim projekte, ali stalni posao nemam. Svake godinu dajem sate glume u učeničkom domu u Klaićevoj… Postižemo odlične rezultate, bilježimo uspjehe, zadovoljna sam postignutim i nadam se najboljem – kaže Ivana i dodaje da su njezine profesionalne ambicije – raditi posao koji voli i u tome biti uspješna. Želja mi je raditi u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Točnije - cilj mi je raditi, jer toliko dugo to želim da mi se, na kraju, želja mora ispuniti. U Čapljinu dođe kada joj to obveze dopuštaju.
Tamo mi je obitelj - braća, sestre, mama i tata i svi ostali… Prijatelji… Srce me vuče… Nadam se da se vidimo - Vi u publici, ja na sceni, u svome gradu.
