“Dobro je, život se polako vraća u normalno stanje, komunikacija među ljudima se popravlja, mada nikad to neće biti kao devedesete, teško je prijeći preko svega što se događalo”, priča nam Zdenko Zovko, povratnik u Bijelo Polje nadomak Mostara. Na obiteljsko imanje na kojem je živio njegov djed, pa zatim otac odlučio se vratiti prije trinaest godina i ponovno započeti svoj život sa ženom i troje djece.
Pokrenuo posao
Odluka nije bila laka. Vratiti se u Bijelo Polje 2000. godine, kada je većina kuća još bila devastirana, a jako malo ljudi se vratilo. Ipak odluka o povratku je pala nakon dogovora sa suprugom i troje djece, koji su se kaže također željeli vratiti u svoju kuću. “U ratnim godinama živio sam u Cimu u kući koja pripada rođaku. On ne živi tu, ali ipak to nije moja kuća, tuđe je to”, priča nam Zdenko. Ističe kako se vratio s ciljem pokretanja vlastitog posla te je u tome uspio. Zasadio je svoje voćnjake, baštu, obnovio kuću, te se počeo baviti cvjećarstvom. Iako odnosi među ljudima još uvijek nisu na razini na kojoj bi mogli biti, on kaže kako prijatelja ima i u susjedima drugih nacionalnosti. “Zašto se ja ne bih družio s nekim tko je druge nacionalnosti ako je on čovjek i ako on u meni vidi čovjeka”, kazao je Zdenko. Jedan od okidača za povratak im je, kako kaže, bila i škola u Vojnom koja je vrlo brzo počela s radom, te je u početku predstavljala žilu kucavicu za povratak.
Mjesna zajednica
Djeca su imala gdje ići u školu i nisu morala vozariti, što predstavlja veliko olakšanje pri povratku. “Dobili smo novi asfalt, vodovod se potpuno novi napravio, imamo javnu rasvjetu, električnu energiju, a s Mostarom smo jako dobro povezani javnim prijevozom, usudio bih se reći da su uvjeti za život danas bolji nego prije rata”, kaže Zdenko. Predstavnici Mjesne zajednice se trude da se život vrati i da se što prije normalizira. Kako bi mladima osigurali što kvalitetnije sadržaje, predstavnici Mjesne zajednice, u suradnji s Gradom Mostarom i crkvom, izgradili su nogometno i košarkaško igralište s tribinama vrijedno više od 30.000 maraka.
Uz crkvu je prije nekoliko godina podignut spomenik svim poginulima u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu. Kako bi im život bio što lagodniji, te da bi se smanjili bespotrebni odlasci u Mostar, mještani su dobili svoju ambulantu gdje mogu obaviti sve preglede, a za nekoliko dana će dobiti i prostorije mjesne zajednice. Naime, 1. srpnja će se otvoriti službene prostorije mjesne zajednice gdje će mještani moći izvaditi rodne listove i ostale dokumente koji se vade u matičnim uredima, a zbog kojih su dosada morali ići u Mostar. Sve ovo otvara mogućnosti za povratak i ljudima daje snagu da svoj život počnu ponovno na prostorima nekadašnjih domova. Da se ne žele odreći djedovine, te da razmišljaju o povratku, najbolje govori činjenica da unatoč tome što još uvijek ne žive u svojim domovima, ne žele prodati zemljišta i kuće. Oni koji su u međuvremenu kupili stanove ili kuće u Mostaru ili dalje, u Bijelom Polju grade vikendice ili obnavljaju prijeratne domove, te tu borave u slobodno vrijeme. “Bez obzira na sve, nešto vuče čovjeka na povratak”, kaže nam Zdenko. Dodaje kako je kod njega presudio i prkos. “Ima tu malo i prkosa da se vratim u kuću koja je bila potpuno devastirana izvana i iznutra i da sve obnovim i krenem ponovno”, kazao nam je Zdenko pokazujući na plastenik zasađen cvijećem u kojem vidi svoju, ali i budućnost svoje djece.
