BiH je u ogromnom zaostatku u odnosu na druge europske zemlje kada je u pitanju transplantacija ljudskih organa. Iako je broj bubrežnih i drugih bolesnika kojima je potrebna transplantacija sve veći, napori liječnika i nevladinog sektora da se stvori jasan državni sustav kroz koji bi se rješavao ovaj problem, ostvaren je vrlo skroman napredak.

Liste čekanja

U odnosu na Hrvatsku, gdje se izvodi više od 200 transplantacija godišnje, u BiH se uradi tek 7,69 transplantacija. Za razliku od zemalja u regiji, gdje se liste čekanja smanjuju, naši dijalizni centri su prepuni i rade u četiri smjene, a broj pacijenata koji čekaju transplantaciju se povećava. To je posebno izraženo kod bubrežnih bolesnika koji čine 70 posto organa koje treba transplantirati. Situacija je takva da najviše napora k poboljšanju stanja s transplantacijom organa provodi nevladina organizacija “Otvorena mreža”, zahvaljujući kojoj je za veći broj bolesnika organizirano liječenje ili transplantacija organa na klinikama u inozemstvu. Projekt koji trenutačno provodi “Otvorena mreža” ima najprije za cilj animiranje vlasti kako bi se pokrenula inicijativa za usvajanje proračuna o provedbi zakona o transplantacijama, i do sada je “Otvorena mreža” dobivala odgovore kako je potrebno izdvojiti značajna sredstva za izvođenje transplantacija, i da je, s obzirom na druge potrebe i prioritete, to je u ovom trenutku teško izvodljivo. Tu je i uobičajeni bh. problem koji se tiče nadležnosti i politike pa tako dok u Federaciji koliko-toliko postoje izgledi za transplantaciju ljudskih organa, tkiva i stanica s umrle osobe, odnosno za kadaveričnu transplantaciju, u RS-u se takve operacije uopće ne rade. 
Iz resornog ministarstva su naveli da još nisu ispunjeni svi preduvjeti potrebni za pripremu i provedbu takve transplantacije.

Sporne nadležnosti

Jedan od ključnih uvjeta koji nedostaje je HLA tipizacija tkiva jer nedostaje adekvatni laboratorij. Novac je opet problem jer je cijena za opremanje laboratorije oko tri milijuna KM. Iako bi kadaverična transplantacija spasila mnoge živote, u RS-u se protive inicijativama da se ta oblast regulira na razini BiH. Zbog prijenosa nadležnosti s entiteta na državu za RS je neprihvatljivo da se donosi državni zakon o transplantacijama i da se uspostavi donorska mreža u BiH. U ovakvoj situaciji kada nedostatak novca, propisa i političke volje onemogućava medicinski razvoj, ne čudi što mnogi rješenje traže u ilegalnim transplantacijama u Indiji, Pakistanu i drugim zemljama.

Zagrebačka banka uvodi veliku novost za građane