Prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine, u širokobriješkoj općini popisano je 27.160 stanovnika. Prema podacima devet širokobrijeških župa, od 1991. do 2007. godine u širokobriješkoj općini rodilo se 7507 djece, a umrlo je 4786 osoba.

Značajan natalitet

Dakle, u tih 16 godina, prema podacima širokobrijeških župa, bilježi se značajan natalitet, 2721 više rođenih nego umrlih, pa povećanje broja stanovnika u širokobriješkoj općini po toj osnovi u tih 16 godina iznosi više od deset posto. U tom razdoblju godišnje je prosječno u širokobriješkoj

općini broj rođenih bio za 160 veći od broja umrlih. Do 2000. godine broj rođenih prema broju umrlih godišnje bio je od veći za 13 (2000. godine), do čak 26 posto (1991. godine). Od 2000. do 2007. godine samo je 2002. i 2006. godine broj rođenih bio za više od deset posto veći od broja umrlih. Ako se taj trend nastavio, a po mnogo čemu sudeći, jest, onda je broj rođenih u širokobriješkoj općini od 2007.

do danas veći za oko 400 osoba. Dakle, broj rođenih je za posljednja dva desetljeća u širokobriješkoj općini veći za 3100 od broja umrlih.

Kad se tom broju pripiše broj doseljenih kojih je, prema nekim pokazateljima, više od broja odseljenih, može se zaključiti da trenutačno u širokobriješkoj općini ima više od 32.000 stanovnika. O tome svjedoči porast broja učenika u širokobriješkim školama, broj zaposlenih, popis nezaposlenih, povećanje broja kućnih priključaka za

struju i slično. U urbanom gradskom području, prema podacima s popisa 1991. godine, živjelo je manje od trećine ukupnog stanovništva, ali grad je u posljednja dva desetljeća naglo rastao, pa je tako u širokobriješkoj

župi, kojoj pripada najveći dio gradskog područja, od 1991. do 2007. rođeno 4341 dijete, a umrle 1830 osoba. Djeca se mahom rađaju zapravo u mostarkom porodilištu (ili negdje u RH!) i odgajaju u gradskom području, a njihovi djedovi i bake umiru najčešće u selima, odakle su se roditelji rođenih klinaca preselili u grad. No, posljednjih godina taj trend se smanjuje. Župa Buhovo od 1991. do 2007. ima negativan prirast od četiri osobe, u Crnču je 45 osoba više umrlo nego rođeno, u župi Gradac čak 127, u Izbičnu 76, u Jarama je također više umrlih nego rođenih (devetero), kao i u Rasnu (dvoje). U župi Kočerin u tih se 16 godina rodilo čak 254 više nego je umrlo, a značajan rast bilježi i župa Ljuti Dolac za čak 219 osoba. Državna statistika ima podatke o nešto manjem demografskom prirastu širokobriješke općine, ali to je i matematički i politički problem, koji zahtijeva posebnu raščlambu. Prema podacima koje navodi Radoslava Dodig u Kulturno-povijesnom vodiču kroz BiH prije sto godina, u vrijeme kada fra Didak Buntić organizira analfabetske tečajeve u Širokom Brijegu i čitavoj zapadnoj Hercegovini, širokobriješki kraj imao je oko osam tisuća žitelja. Valja podsjetiti da je i širokobriješko područje, kao i čitava Hercegovina, nakon turskih osvajanja bilo gotovo opustjelo. No, zahvaljujući franjevcima koji pastoralno djeluju iz Živogošća i Kreševa, dio katoličkog puka, unatoč osmanlijskom zulumu, ostaje vjeran svojoj vjeri i svojim ognjištima. Krajem 16. stoljeća postojala je župa Blato, monografija Široki Brijeg navodi da je parokija Rasno postojala od 1668., a prva župna kuća podignuta je u Čerigaju 1809. godine. No, ukupan razvoj širokobriješkog kraja, pa tako i onaj demografski, počinje dolaskom fratara u Široki i početkom gradnje crkve i

franjevačkog samostana 1846. godine. Područje današnjega gradskog središta pripadalo je naselju Lise, a

kasnije dobiva naziv Ćemer po mlinici sagrađenoj na svod (na perzijsko-turskom kemer znači svod). Po nekim autorima naziv Ćemer

nastao je po tada jednom mostu koji je bio “ćemeren”. Područje na kojem se nalazi samostan, a potom i Franjevačka gimnazija, i naselje

koje niče uz rijeku Lišticu dobivaju administrativno ime Široki Brijeg. No, komunističke vlasti nastoje izbrisati slavno ime Širokog Brijega i 50-ih godina prošlog stoljeća preimenuju ga u Lišticu, po istoimenoj rijeci čije ime potječe od Lisa. Tek 1991. godine demokratske vlasti Širokom vraćaju slavno ime. Gradić je počeo nicati nakon što su početkom prošloga stoljeća austrougarske vlasti sagradile cestu Mostar - Široki Brijeg - Posušje u pravcu Imotskog i Splita. Poduzetni Širokobriježani sa sela počeli su graditi kuće uz tu cestu i u blizini mlinica. Podignuta su dva mosta na Ugrovači, koja su povezala novo naselje sa samostanom i crkvom na

Brijegu. Kako se naglašava u monografiji Široki Brijeg, u prvom desetljeću prošloga stoljeća Široki Brijeg ima osnovnu školu, financijsku i oružničku postaju, franjevački samostan i Gimnaziju, te niz trgovina, a 1905. počinje gradnja nove, neoromaničke crkve. Prije sto godina Široki dobiva poštu, 1913. telefonsku vezu sa svijetom. Fra Didak Buntić 1917., u godini gladi, tisuće djece iz širokobriješke općine odveo je u Slavoniju, Srijem i Bačku i tako spasio pogibelji. Te godine, kada kiša nije bila pala više od 200 dana, na širokobriješkom području doslovno je od gladi umrlo 37 djece.

Nema podataka o tome koliko je Širokobriježana, pripadnika austrougarske vojske, stradalo u Prvome svjetskom ratu. Prva Jugoslavija bila je pogubna za veliki dio stanovništva koji je preživljavao uzgojem duhana zbog pogubnih monopolskih zakona. Velik broj Širokobriježana počinje bježati u Ameriku. No, dolazi Drugi svjetski rat, a za mnoštvo Širokobriježana

prava stradanja počinju nakon njegova završetka. Na Bleiburgu i drugim postajama Križnog puta iz župe Široki Brijeg stradava oko 800 župljana. Vrlo mali broj Širokobriježana stradao je u vrijeme rata. Župa Široki Brijeg 1941. godine imala je 8000 žitelja, dakle, svaki

deseti stanovnik širokobriješke župe žrtva je tog kobnog poraća. Među njima značajan je broj oženjenih, čije udovice podižu djecu bez očeva. Unatoč onima koji su bezdušno radili na uništavanju Širokog Brijega, sada širokobriješka župa ima dva puta više župljana (najveća je župa u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji), što je gotovo polovina stanovnika širokobriješke općine. Župa Kočerin bilježi 400 žrtava kobnog poraća, a mnogi se nisu vratili ni iz ostalih širokobrijeških župa.

Čudni su širokobriješki demografski putovi u drugoj Jugoslaviji. Prema podacima koje navodi monografija Široki Brijeg, 1953. godine u širokobriješkoj općini bio je 24.051 stanovnik, a 1961., samo osam godina kasnije, u ovoj općini živjelo je 21.732 stanovnika. Početkom 60-ih godina prošloga stoljeća mnogi Širokobriježani bježe preko granice jer nisu mogli dobiti putovnice, a tisuće njih legalno, s putovnicama, odlazi na “privremeni rad” u inozemstvo. Zbog nedostatka radnih mjesta mnogi odlaze i u Hrvatsku, najviše u Zagreb.

Radna mjesta

No, zahvaljujući otvaranju nekoliko značajnijih tvornica 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća, povećava se broj radnih mjesta i - stanovnika. Pa se u odnosu na 1961. broj stanovnika u širokobriješkoj općini 1991. povećao za šest tisuća. Prema raspoloživim podacima,

Široki je u posljednjih 50 godina narastao za desetak tisuća stanovnika. Široki sada ima više od šest tisuća zaposlenih, što je za dvije tisuće više nego krajem 80-ih, ima oko 40 privatnih poduzeća s godišnjim ukupnim prihodom većim od pet milijuna KM, nekoliko njih i većim ukupnim prihodom od 50 milijuna KM, pa i onih od sto milijuna i više.

No, nesrazmjeran je relativno velik broj bogatih Širokobriježana i s relativno siromašnom infrastrukturom. Trebat će više sinergije politike i gospodarstva, truda i strpljenja kako bi Široki bio još širi veći u svakom pogledu. Ne valja gubiti duše, Široki se gospodarski razvio, kulturno i sportski se uzdignuo, mora naći rješenje i za tu nesretnu infrastrukturu. Široki je od 1991. demografski veći za petinu, a dva puta je - duži. Naime, grad se produžio do Visoke glavice na zapad i do Knešpolja na istok. Mnogi koji dugo nisu bili u Širokom, začude se koliko se Široki produžio kad iz pravca Posušja i Gruda krenu u središte grada. No, Široki se širi i na sjever i na jug. Trnska ulica i zaobilaznica postaju širokobriješka Ilica, a širokobriješki načelnik Miro Kraljević voli reći kako će za 30-ak godina širokobriješka kulturno-povijesna jezgra, gdje se nalaze franjevački samostan, Crkva i Likovna akademija, biti u središtu grada Široki Brijeg. Srce Širokog moglo bi uistinu biti na mjestu gdje mu je i duša!

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest