Prvi topliji dani i povlačenje snijega otkrivaju prizore koji ostavljaju bez daha, od prostranih polja visibaba do šumskih proplanaka posutih ljubicama i jaglacima. Gotovo da ne postoji osoba koja u šetnji prirodom ne osjeti poriv da ubere barem maleni buketić ovih vjesnika proljeća za ukras u vazi. No, iako se čini da ih ima u izobilju, branje proljetnica strogo je regulirano i može dovesti do ozbiljnih novčanih kazni.
Problem je u tome što su proljetnice trajnice, višegodišnje biljke koje zimu preživljavaju pod zemljom u obliku lukovice, gomolja ili podanka. Njihov nadzemni dio svake godine odumire, a u proljeće izrasta novi. Sakupljanjem cijelih biljaka, pogotovo ako se iščupaju s lukovicom, one se trajno uklanjaju sa staništa, čime se značajno ugrožavaju njihove prirodne populacije. Osim toga, one su ključan, prvi izvor hrane za pčele i druge važne oprašivače koji se bude nakon zime. Njihova ljepota najpotpunija je upravo u prirodi, gdje će ih i sljedeće godine moći promatrati novi naraštaji, dok u vazi uvenu za manje od jednog dana. Zbog svega toga, Hrvatska je Zakonom o zaštiti prirode uvela stroga pravila koja mnogi još uvijek ne poznaju.
Zakon razlikuje dvije glavne kategorije proljetnica. U prvu spadaju strogo zaštićene vrste koje je apsolutno zabranjeno brati, sakupljati, uništavati ili prodavati. Na tom popisu nalaze se, između ostalih, prekrasna kockavica (Fritillaria meleagris) i velecvjetni kukurijek (Helleborus niger), ali i velebitska degenija, runolist i biokovsko zvonce. Njihovo branje dopušteno je isključivo u svrhe znanstvenog istraživanja uz posebno dopuštenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Svako drugo sakupljanje smatra se teškim prekršajem.
Druga kategorija obuhvaća takozvane zavičajne divlje vrste, u koje spadaju i najpoznatije proljetnice poput visibabe, mirisne ljubice, pasjeg zuba, drijemovca ili zvončića, šafrana, jaglaca i šumarica. Iako se njihovi buketići često mogu vidjeti na tržnicama, to ne znači da ih svatko smije slobodno brati u komercijalne svrhe. Za prodaju ili preradu obavezno je ishoditi dopuštenje nadležnog ministarstva. Građanima je, međutim, dopušteno njihovo branje za osobne potrebe, ali u strogo ograničenim količinama. Prema pravilniku, dnevno je dozvoljeno ubrati najviše do pet stručaka (što se definira kao obuhvat palca i kažiprsta), do dva kilograma stabljika s listovima i cvjetovima ili do pet komada podzemnih dijelova poput lukovica.
Da se zakon ne bi sveo samo na mrtvo slovo na papiru, brine se inspekcija zaštite prirode Državnog inspektorata, koja s dolaskom proljeća provodi pojačane nadzore diljem Hrvatske. U fokusu su im najčešće tržnice, gdje se nerijetko prodaju buketići bez potrebnih dozvola. Svake godine obavi se više od stotinu takvih nadzora. Primjerice, tijekom prošle godine provedeno je 136 nadzora i pokrenuto šest prekršajnih postupaka, najčešće zbog prodaje visibaba, gljiva te strogo zaštićenog kukurijeka. Kazne za prekršitelje su iznimno visoke i nimalo bezazlene. Za fizičke osobe koje beru zaštićene vrste u svrhu prodaje kazne se kreću od 929 do gotovo 4000 eura, dok se za pravne osobe mogu popeti na vrtoglavih 26.500 eura.
Priroda nudi više od buketa
Osim ekološke važnosti, proljetnice kriju i brojne zanimljivosti. Visibaba, primjerice, vlastitom energijom proizvodi toplinu od osam do deset stupnjeva, što joj omogućuje da otopi snijeg oko sebe i prva nikne. Iako je otrovna, u farmaciji se koristi za proizvodnju lijekova. S druge strane, mirisna ljubica je jestiva i ljekovita. Njezini mladi listovi bogati su vitaminom C i mogu se pripremati poput špinata, dok se cvjetovi koriste kao ukras na kolačima ili dodatak salatama. Umjesto da ih berete i tako riskirate visoke kazne te nanosite štetu prirodi, stručnjaci preporučuju da u ljepoti proljetnica uživate na drugačiji način. Fotografirajte ih i sačuvajte trajnu uspomenu. Svoje fotografije možete čak i iskoristiti za doprinos znanosti sudjelovanjem u akciji Ministarstva zaštite okoliša "Jeste li ih vidjeli?". Putem aplikacije iNaturalist svatko može poslati fotografiju uočene proljetnice, a ti podaci pomažu stručnjacima u praćenju rasprostranjenosti vrsta, što je u doba klimatskih promjena iznimno važno za njihovo očuvanje.