Nihad Harbaš, konzultant i stručnjak za energiju i klimatske promjene, glavni izvršni direktor tvrtke nLogic Advisory, za Večernji list govorio je o rastu cijena goriva, smanjenju uvoznosti energenata, obnovljivim izvorima energije..., svim temama koje utječu na svakodnevni život građana i o kojima ovisi budućnost i žitelja BiH, ali i cijelog svijeta.
Vecernji.ba: Kako rast cijena električne energije u dijelu države i goriva diljem zemlje utječe na životni standard građana Bosne i Hercegovine?
Rast cijena električne energije i ostalih energenata, u prvom redu goriva, lančano se prelijeva na životni standard građana jer energija nije izoliran trošak. Energija je sve, bez nje ne možemo i bez nje nema ničega drugog. Ona je ugrađena u gotovo svaki proizvod i svaku uslugu, od prijevoza, grijanja i hlađenja kućanstava do cijene hrane, logistike, komunalnih usluga i troškova poslovanja. Kada poskupi energija, poskupljuje prijevoz, rastu troškovi proizvodnje, trgovine, skladištenja i usluga. Zbog toga građani taj udar ne osjete samo kroz račun za struju ili gorivo već kroz ukupnu potrošačku košaricu.
Međutim, važno je reći da rast cijena energije ne mora uvijek automatski značiti proporcionalan rast troškova za svako kućanstvo. Ranije sam naglašavao da je vrijeme jeftine energije prošlo, ali da troškovi građana ne moraju rasti istim intenzitetom ako se energija koristi učinkovitije. U praksi to znači da kućanstva moraju početi razmišljati o potrošnji energije kao o ozbiljnoj stavci kućnog proračuna: kako se grije prostor, na kojoj temperaturi, kada i kako se koriste veći potrošači, kakva je izolacija, rasipa li se energija nepotrebno. Male mjere, ako se primjenjuju sustavno, mogu donijeti vidljive uštede na godišnjoj razini, kao što je podešavanje unutarnje temperature na 21 stupanj tamo gdje je moguće u sezoni grijanja.
Posebno je problematično što u BiH veliki broj građana ima ograničen prostor da amortizira takve financijske udare jer su prihodi niski, a hrana, stanovanje, energenti i prijevoz već čine značajan dio mjesečnih izdataka. Zato pitanje cijene energije nije samo energetsko pitanje već i socijalno, ekonomsko, zdravstveno i razvojno pitanje. Cijene energije pitanje su životnog standarda građana. Javna poduzeća ne mogu dugoročno voditi socijalnu politiku kroz nerealno niske cijene energije; to mora raditi vlast kroz ciljane mjere za ugrožene kategorije, subvencije za energijsku učinkovitost, podršku ugradnji malih kućnih elektrana, toplinskih pumpi i bolju zaštitu energetski siromašnih kućanstava.
Vecernji.ba: Može li Bosna i Hercegovina smanjiti ovisnost o uvozu energenata ulaganjem u obnovljive izvore energije?
Može, ali samo ako obnovljive izvore ne promatramo kao "ukras" energetskog sustava, već kao ozbiljan razvojni smjer. Bosna i Hercegovina ima značajne domaće resurse: vodu, sunce, vjetar i biomasu, ali potencijal sam po sebi ne znači energetsku sigurnost. On to postaje tek kada se pretoči u konkretne projekte, stabilan regulatorni okvir, brže ishodovane dozvole, snažniju mrežu i mogućnost da građani i gospodarstvo proizvode energiju tamo gdje je troše, pogotovo kada govorimo o solarnih elektranama. Imamo više od milijun kuća u BiH i to treba biti primarno polje za ulaganje.
Posebno je važno razvijati distributivnu proizvodnju, odnosno proizvodnju na mjestu potrošnje: krovne solarne elektrane na kućama, industrijskim halama, javnim objektima, školama, bolnicama, općinskim zgradama. Godinama naglašavam da se građanima mora omogućiti da postanu aktivni sudionici tržišta, odnosno prosumeri, oni koji proizvode, troše, a u perspektivi i skladište energiju. To je mnogo zdraviji model od sustava u kojem građani samo plaćaju naknade za obnovljive izvore, a nemaju stvarnu mogućnost iz tog sustava izvući korist.
Ipak, obnovljivi izvori neće sami po sebi riješiti sve. Potrebna su ulaganja u distributivnu i prijenosnu mrežu, fleksibilnost sustava, balansiranje, skladištenje energije i uređenije tržište. Danas smo u situaciji da se termoenergetski kapaciteti suočavaju sa zastarjelošću, kvarovima, nedostatkom ugljena i sve većim pritiskom dekarbonizacije, dok novi kapaciteti ne dolaze dovoljno brzo. Bez novih investicija, posebno u obnovljive izvore i mrežu, BiH će teško zadržati raniju poziciju elektroenergetski, pa i energetski snažne zemlje.
Vecernji.ba: Kakav učinak ima poskupljenje električne energije, povećava li dodatno inflaciju i troškove života?
Da, poskupljenje električne energije ima inflatorni potencijal, ali njegov učinak ovisi od tome tko je pogođen, koliko je povećanje i koliko ga gospodarstvo može prenijeti na krajnje cijene. Kada električna energija poskupi kućanstvima, učinak je izravan kroz račun. Kada poskupi gospodarstvu, učinak je širi jer se električna energija ugrađuje u cijenu proizvoda i usluga. Međutim, ne treba svako poskupljenje automatski proglašavati katastrofom ili domino-efektom istog intenziteta.
Kod ranijeg povećanja cijena struje u BiH naglašavao sam da to neće imati isti lančani efekt kakav smo vidjeli u razdobljima mnogo snažnijih inflatornih udara jer se povećanje dominantno odnosilo na kućanstva, uz dio malog gospodarstva, koje takav rast ne može uvijek lako prebaciti na krajnje cijene. Ali dugoročno, ako se cijene električne energije budu usklađivale sa stvarnim troškovima proizvodnje, ako rastu troškovi eksploatacije i dobave ugljena, troškovi rada, remonta, uvoza i mrežarine, onda će se taj pritisak sigurno reflektirati i na inflaciju i na troškove života.
Važno je razumjeti da cijena električne energije u BiH godinama nije odražavala stvarne investicijske potrebe sustava. U tom smislu poskupljenja nisu samo posljedica trenutačne krize već i odgođenih odluka. Ako dvadeset godina ne ulažete dovoljno u proizvodnju, mreže, rudnike, dekarbonizaciju i učinkovitost, onda se račun neizbježno pojavi kasnije, samo je tada viši. Zato pravo pitanje nije samo hoće li struja poskupjeti, već što ćemo uraditi da računi građana i troškovi gospodarstva ne rastu nekontrolirano: energetska učinkovitost, vlastita proizvodnja, skladištenje, tržišna transparentnost, ciljana socijalna zaštita i reforme koje kasne.
Vecernji.ba: Kako globalne političke krize i rat u Ukrajini utječu na cijene energije u Bosni i Hercegovini?
Bosna i Hercegovina je mala ekonomija i ne utječe na formiranje globalnih cijena energenata, ali ih itekako osjeća. Rat u Ukrajini je pokazao koliko su europska i globalna energetska tržišta osjetljiva na geopolitičke šokove. Međunarodna agencija za energiju je rusku invaziju na Ukrajinu označila kao okidač prve istinski globalne energetske krize, a posljedice se i dalje osjećaju kroz promijenjene tokove kopnene dobave plina, nafte, LNG-a, trgovine električnom energijom i kroz veću volatilnost cijena.
Kod goriva je veza posebno izravna. BiH uvozi plin, naftu i naftne prerađevine i zato gotovo svaki ozbiljniji poremećaj na globalnom tržištu: rat, sankcije, napad na energetsku infrastrukturu, poremećaj pomorskih ruta ili rast cijene sirove nafte, dolazi do naših crpki. Kada gorivo poskupi, to se vrlo brzo prenosi na prijevoz, logistiku i cijene robe. Zato sam i ranije isticao da građani ne mogu utjecati na globalnu cijenu goriva, ali država može reagirati fiskalnim mjerama, regulacijom marži, privremenim olakšicama i dugoročno smanjenjem ovisnosti o uvoznim energentima.
Kod električne energije utjecaj je nešto složeniji. BiH ima domaću proizvodnju, ali ako proizvodnja iz termoelektrana pada zbog ugljena, kvarova ili remonta, a hidrološke prilike nisu dobre, onda moramo uvoziti skuplju električnu energiju s regionalnog i europskog tržišta jer ostale obnovljive izvore, poput sunca, vjetra i biomase, nismo dovoljno razvili. Tada globalna kriza ne djeluje samo kroz naftu i plin nego i kroz cijene električne energije na burzama. To se već vidjelo kroz situacije u kojima energiju izvozimo po jednoj cijeni, a uvozimo u nepovoljnijim satima i po znatno višim cijenama. Dodatni problem je što BiH kasni s reformama poput Zakona o struji, plinu, s ETS-om, burzom električne energije i tržišnim povezivanjem, pa ne koristi sve mehanizme koje koriste zemlje regije. Zbog toga već imamo i udara CBAM pristojbi, koje će BiH osjetiti kroz smanjenje prihoda od izvoza u EU s više od pola milijarde eura.
Vecernji.ba: Jesu li obnovljivi izvori energije dugoročno rješenje za energetsku sigurnost BiH?
Obnovljivi izvori jesu jedan od ključnih stupova dugoročne energetske sigurnosti BiH, ali ne mogu biti jedino rješenje ako ih ne prati pametno planiranje. Energetska sigurnost znači da imamo dovoljno energije, po prihvatljivoj cijeni, u trenutku kada nam treba, iz izvora koji su održivi i što manje ovisni o vanjskim šokovima. Sunce, vjetar, voda i biomasa su domaći resursi i zbog toga imaju stratešku vrijednost, ali sustav mora biti sposoban prihvatiti ih, balansirati i koristiti.
Danas u BiH vidimo da solar i vjetar rastu, ali još uvijek čine relativno mali udio u ukupnoj proizvodnji u odnosu na hidro i termoelektrane. Prema podacima Agencije za statistiku BiH za veljaču 2026., u bruto proizvodnji električne energije hidroelektrane su sudjelovale s 55,2%, termoelektrane s 38,4%, a solarne i vjetroelektrane sa 6,4%. To pokazuje da obnovljivi izvori već imaju važnu ulogu, ali i da solar i vjetar moraju rasti mnogo brže ako želimo smanjiti pritisak na termoenergetski sektor i uvoz.
Dugoročno, rješenje je kombinacija: novi obnovljivi kapaciteti, modernizacija mreže, energetska učinkovitost, skladištenje energije, vodik, fleksibilna potrošnja, razvoj tržišta, burza električne energije i bolja regionalna povezanost. Obnovljivi izvori su značajna razvojna šansa za BiH: za građane kroz niže račune i vlastitu proizvodnju, za gospodarstvo kroz konkurentnost, pogotovo u pogledu izvoza u EU, a za državu kroz veću energetsku neovisnost i manju izloženost globalnim krizama. Ako to uradimo planski, obnovljivi izvori mogu biti osnova stabilnijeg i pravednijeg energetskog sustava. Ako nastavimo sporo, onda ćemo istovremeno imati i skuplju energiju, i staru infrastrukturu, i veći uvoz.
Otvori KEKS Pay
