Sejfudin Hodžić nakon ratne golgote odlazi iz Bosne i Hercegovine u Englesku, ali pravi užitak i ljubav njemu dragih osoba, nisu mogle zamijeniti ni londonske funte.
“Najviše mi je nedostajalo kvalitetnog vremena koje provodite s prijateljima ili obitelji, jer u Londonu nemate za to puno vremena. Samim tim kvaliteta tog druženja je vremenski i sadržajem ograničena. Nigdje spokoja i zadovoljstva kao u BiH nema, ovakve kvalitete života nema. Da vi možete raditi i provodite vrijeme sa svojom obitelji, a isto tako se družiti sa svojim prijateljima”, kaže Sejfudin, javlja N1.
Život od seljaka do lorda
Ipak, život u Londonu mu je proširio vidike, spoznao je tijekom boravka tamo, prave vrijednosti života i ispričao anegdotu o profesoru koji ga je ispitivao o njegovom podrijetlu.
“Ja onako posramljeno kažem da sam iz jedne male zemlje Bosne. Pa me pita, jesam li iz glavnog grada? – Ja kažem, ne, nego iz jednog malog grada Zvornika. Pa kad me pitao jesmo li imali zemlje i stoke, ja onako posramljeno kažem, ma jesam – sramota me, ja dijete sa sela”, rekao je Sejfudin i nastavio: “Kad sam sve to završio, on meni kaže: “Pa vi ste Lord”. Meni onako čudno, kako sam lord. Prošlo je dugo vremena kada sam ja shvatio, da u engleskoj nije lako doći do vlasništva zemlje i onda često puta znam reći “Otišao sam u London kao seljak, vratio se kao lord”.
Kako izgleda jedan radni dan u Engleskoj?
Sejfudin je tijekom svog života radio u mnogim sektorima, ali i bankarskom sektoru. Novac koji je dobio, nikad neće biti dovoljan za količinu stresa koji je proživio na poslu.
“Radio sam na Piccadilly Circus u centru Londonu, ali stres je nemjerljiv, jer vi dnevno imate plasman kredita, kreditnih kartica u jednom danu. Da je to neidrživo, tri mjeseca ako preživite u tom okružju, onda ste stvarno uspjeli. Dugo sam tu bio i taj stres je trajao neprestano. Bez obzira, koliko vi zarađujete, to ne opravdava onaj stres, zbog kojeg na kraju krajeva zdravlje ode.”, pojasnio je.
Dok sa druge strane, idilično opisuje njegov trenutni život u Bosni i Hercegovini. Kojeg kako kaže, nigdje na svijetu nema.
“Za razliku od toga u Bosni, ja sam jutros od svoje kuće u miru, da ne kažem lordovski sa sela krenuo iz Zvornika. Vozio se pored Drine, udisao čist zrak, onu ljepotu, evo došao sam sada na Bjelašnicu. Tu sam, i to je takav mir, da je to nevjerojatno”, rekao je Hodžić.
Problem vidi u sustavu
Njegov savjet mladim ljudima je svakako, da odu vani, nauče i vrate se ovdje kako bi učinili BiH sustav bolji nego što jeste.
“Ljudi će reći, pa dobro u Bosni je nemoguće opstati. Ima jedna velika razlika, a ta razlika je da mi ovdje nemamo sustavne podrške, da bi mi sve ove prirodne ljepote i potencijal mogli iskoristiti. Naravno, ima ovdje izazova, uvijek je lakše misliti da je tamo negdje bolje, dok ljudi ne odu i ne vide. Trebaju mladi ljudi otići, naučiti stvari, ali ne zaboraviti odakle su došli. Da to svoje iskustvo donesu opet u BiH. Jedino tako od BiH, možemo napraviti neku novu Englesku ili Švicarsku da u njoj živimo. To možemo samo mi. Ne možemo očekivati da netko drugi dođe i nešto radi, pa da nam gotovo preda u ruke. To se nikada neće dogoditi”, ističe Hodžić.
Iz iskustva Hodžića život u Zapadnim zemljama ima velike prednosti, ali dušu nema.
