Jedini patron u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i prvi patron u godini proslavila je župa Gorice kod Brčkog, i to svog zaštitnika, svetoga Antu Pustinjaka. Po za ovo doba godine prilično lijepom vremenu središnje euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Damir Ivanović, župnik u Oštroj Luci – Bok, dok je propovijed održao trajni umirovljeni đakon vlč. Ilija Knežević, rodom iz Vidovica.
Sve podijelio siromasima
Koncelebriralo je jedanaest svećenika, a pjevanje je animirao župni zbor iz Oštre Luke – Bok. Na svetoj misi sudjelovalo je oko 90 vjernika. Na početku misnoga slavlja sve nazočne vjernike iz susjednih župa, svećenike i ugledne goste pozdravio je župnik domaćin, vlč. Ivan Kopić. U propovijedi, koju prenosi Večernji list, vlč. Ilija Knežević, đakon, naglasio snagu egoizma kod današnjega čovjeka te rekao: “Isus sjedi za stolom s carinicima i grešnicima te razbija egoizam farizeja koji su smatrali da su pravedni jer su ‘bolji od drugih’. Poniznost priznaje sveti Anto: trebam Boga, trebam obraćenje. Sveti Anto Pustinjak mogao je živjeti ugodno, sigurno i bogato, ali čuvši Isusove riječi: ‘Ako želiš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima’, vrlo brzo prodaje sve i dijeli siromasima. Bježi u pustinju iz ljubavi prema Bogu, a ne iz mržnje prema svijetu. U tišini pustinje borio se protiv najvećega neprijatelja – samoga sebe, protiv egoizma u sebi.
Jer egoizam ne nestaje sam od sebe; pobjeđuje se molitvom, postom, radom i služenjem”, zaključio je propovjednik. Gorice se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od rijeke Save, deset kilometara sjeverozapadno od Brčkog, uz prometnicu Županja – Orašje – Lončari – Brčko. Smještene su u lijepom ravničarskom kraju, što ih čini vrlo pristupačnima, a župna crkva vidljiva je već izdaleka.
Župa svetoga Ante Pustinjaka u Goricama prvi se put spominje 1742. godine kada biskup fra Pavle Dragičević u svom izvješću navodi da je župi Bijeloj, među ostalim, pripadalo i mjesto Gorice, koje je tada imalo 11 katoličkih kuća i oko 60 katolika.
Župa je utemeljena 1869. godine odvajanjem od župe Ulice kao mjesna kapelanija te od tada vodi vlastite župne matice. Prva župna crkva sagrađena je 1889., a druga 1912. godine. Župa pripada Brčanskom dekanatu i Toliškom arhiđakonatu, a pastorizira je dijecezanski svećenik vlč. Ivan Kopić. Župi pripadaju naselja Gorice, Lipovac i Donji Rahići. Radost i optimizam u župu unosi drugotni patron – Velika Gospa, kada se tijekom trodnevnice i na sam blagdan okupi i do tri tisuće vjernika. Tada se obitelji okupljaju, sela ožive, a organizira se i tradicionalni nogometni turnir.
U župi uglavnom živi hrvatsko katoličko stanovništvo starije životne dobi, dok mali broj pravoslavnih vjernika živi u slozi s katolicima. Tijekom Domovinskog rata (1992. – 1995.) župna crkva i svi crkveni objekti bili su razoreni, a Hrvati katolici protjerani.
Posljedice rata
Nakon rata crkveni su objekti obnovljeni, ali se vrlo mali broj prognanih vratio. Danas su sela u Bosanskoj Posavini mirna, ali pusta; često u njima ne živi ni desetina prijeratnog stanovništva. Župa Gorice u posljednjem je ratu izgubila 27 osoba, a mnogi su ranjeni. Godine 1991. župa je imala 1952 vjernika, dok je 2001. imala samo 75 katoličkih obitelji sa 170 katolika. Danas, 2026. godine, ima oko 107 stalnih vjernika u 81 kući, što znači da je mnogo samaca. Ovakvo stanje posljedica je ratnih zbivanja koja su, nažalost, zahvatila velik broj župa u Bosanskoj Posavini i šire.•
Otvori KEKS Pay
