- Prodaja i nije bila tako loša u posljednje vrijeme, ali to možemo zahvaliti prvosvibanjskim blagdanima. Inače je slabo. Doduše, kako je malo otoplilo, prodaja i ide nekako, zimus je bila katastrofa. Nismo mogli sastaviti kraj s krajem. Sada se količinski ipak više prodaje, nedavno su bile pričesti i krizme. Tu se utržak vikendom malo poveća. Sve u svemu, nije loše, kazala nam je prodavačica Stana, koja već 22 godine prodaje na tržnici u Mostaru. Također nam je objasnila kako ovakvo stanje traje već dugo, da je prodaja iz godine u godinu sve slabija i da je svaki kupac “zlata vrijedan”. Na tržnici, kaže, kupuje uglavnom starija populacija, oni mlađi od užurbanog načina života sve kupuju na brzinu u trgovačkim centrima, a tamo je, po njezinim riječima, roba neusporedivo lošije kvalitete nego na štandovima mostarske tržnice. Stana kaže kako nije rijedak slučaj da se roba prodaje “na poček”, no problema s naplatom, naglašava, nikada nije bilo. - Njima je sve skupo jer jednostavno nemaju novca. Što može umirovljenik sa svojih 300 maraka mirovine, kako će on preživjeti. Svojim stalnim kupcima dajemo s odgodom plaćanja kad im zatreba, zašto ne. To su umirovljenici, ali ne uzimaju oni mnogo. Za mjesec dana nakupi se oko 20 maraka i čim bude mirovina, oni dođu i plate. Zaista nikada nisam imala problema, a mislim i da je normalno da se pazimo. Umirovljenici su najredovitiji platiše te oni cijene to što im damo robu ‘na poček’, ističe Stana. Valja posebno naglasiti kako prodavačima na mostarskoj tržnici u svemu tome nije lako. Država od njih traži da uredno izmiruju sve obveze, a prodaja, kako znamo, svakim danom sve je lošija. Za mjesečni najam jednog stola mora se izdvojiti 65 KM, a pored toga svaki dan se plaća 5 maraka. Ispada tako da se za samo jedan stol mjesečno, ako se radi svaki dan, mora državi platiti 215 maraka. - Nitko te ne pita koliko prodaš, zaradiš li što. Mi obveze moramo redovito izmirivati, a koliko prodaš - prodaš. U zimskim mjesecima čak od svoje mirovine moram izdvojiti samo da bih platila najam stola, jer prodaja je toliko loša da ne mogu biti ni na pozitivnoj nuli - zimi smo obvezno u minusu. Tek sada mogu nešto zaraditi, ističe Stana.
Što se kvalitete ponude tiče, u Mostaru se često može čuti kako se na tržnici prodaje prskano ili na neki drugi način neprirodno tretirano voće i povrće, ali Stana kaže da to nije tako. - Jedino rajčica nije domaća, sve ostalo jest. Krastavac je domaći, tikvice su također već počele i one su domaće, češnjak, salata... Nemamo potrebe prodavati lošu robu. Kod nas je većim dijelom godine vrijeme takvo da je urod na vrijeme. Sve ovo što prodajem i ja koristim i jedem, uz osmijeh nam kaže prodavačica Stana, pozdravljajući se s nama.•
