I dok neki učenici praznike provode na moru, u izlascima i druženjima ili pak ispred računala, četiri srednjoškolke iz Zagreba odlučile su vrijeme utrošiti pomažući onima kojima je pomoć najpotrebnija .
Ne žalimo ni jednu sekundu provedenu čisteći pločice i zidove ili perući prozore. Doma ionako ne bismo ništa posebno radile, ovako smo barem učinile nešto dobro za nekoga, a uz to smo se i super zabavile. Koliko god nam bilo naporno, uz dobro društvo, ples i glazbu nije nam bilo teško.
Priča nam to Kristina Sedlar (18) volonterka iz Doma u Nazorovoj. I dok neki učenici ljetne praznike provode na moru, u izlascima i druženjima ili pak doma ispred računala, četiri srednjoškolke iz Zagreba odlučile su slobodno vrijeme utrošiti pomažući onima kojima je pomoć najpotrebnija, a to su oni najmanji. Ana Rogina (17), Kristina Sedlar (18), Ivana Sedlar (17) i Reina-Arwen Keranović (17) učenice su Škole za medicinske sestre Vrapče i Trgovačke srednje škole, a već nekoliko dana i vesele volonterke u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj.
- Kad sam čula da mami treba pomoć u čišćenju i saniranju drugog kata Doma, odmah sam pozvala svoju ekipu, koja je bez razmišljanja pristala pomoći i tako je sve krenulo. Jer da sam joj se samo ja pridružila, to ne bi bilo dovoljno, a i potrajalo bi predugo pa bi klinci morali još dulje čekati ne bi li se vratili u svoje sobe - ispričala je volonterka Ana Rogina.
Njezina majka radi kao čistačica u Domu za djecu, a težak posao koji ih je snašao nije mogla samo s jednom kolegicom odraditi u toliko kratkom roku u kojemu je htjela. Naime, drugi kat Doma u kojemu su boravila dječica poprilično je stradao u potresu, a djecu su zbog toga morali premjestiti u prizemlje. Mjesecima nakon potresa trajala je sanacija drugog kata, a kad su majstori koji su radili na saniranju konačno završili posao, trebalo je sve to i očistiti.
- Malo je reći da je sve bilo u kaosu, ali bacile smo se na posao. Nije nam bilo teško jer smo sve prijateljice pa nam je bilo zabavno, puštale smo si glazbu, pjevale i plesale. Bilo je lako raditi u takvoj atmosferi, nekad smo znali ostati od 10 do 20 sati, sve dok nismo sve završile, ali svi su nam pomagali - rekla je Kristina.
- Ovaj posao smo morale shvatiti ozbiljno. Kad su u pitanju djeca, sve mora biti savršeno čisto i dezinficirano. Tu jednostavno nema mjesta šeprtljavom poslu te svaki kutak mora biti čist i uredan - dodala je.
Iako djelatnici Doma u Nazorovoj nisu htjeli izlaziti u javnost zbog osjetljivosti svojega posla, djevojke su nam rekle da su bili više nego oduševljeni njihovim angažmanom i velikom željom za radom, a također se nadaju budućoj “suradnji”.
- Svi su presretni što smo ovdje i što im pomažemo. Svako malo dođe netko od djelatnika i zahvaljuje nam se, ubrzo smo se sprijateljili sa svima, ovdje smo kao obitelj. Svakako želimo ovdje dolaziti i volontirati kad god to bude moguće - rekla je Ivana.
Iako ih još čeka mnogo posla, s osmijehom su nam rekle da će već pred kraj tjedna dječica imati novo i čisto mjesto gdje će se bezbrižno moći igrati, a one su spremne pomoći kad zatreba.
