Nitko ne zna koliko u BiH ima beskućnika! Beskućnik je, prema definicijama, osoba bez krova nad glavom. Ali se zna da u istoj državi ima na stotine tisuća praznih stanova, piše Večernji list BiH. Među takvima su one skromne seoske kućice, ali i prave vile u kojima godinama, umjesto ljudi pauci pletu svoje mreže. Nije to slučaj samo s kućama u udaljenim selima, na sve većem broju gradskih objekata čija se cijena mjeri u stotinama tisuća eura, rolete na prozorima po cijelu godinu ostaju spuštene.
“Napravio sam kuću u Širokom Brijegu dok sam radio u Njemačkoj, računajući da ću u njoj boraviti kada odem u mirovinu. Imam i dva sina pa je zato kuća ovolika, računao sam da će barem jedan svoj život provesti u njoj”, kaže Mate iz Vira kod Posušja, koji se nakon povratka iz Njemačke radije opredijelio za svoju rodnu kuću u Viru. Ni njegova djeca nisu se skrasila u ovoj kući, jedan je ostao u Njemačkoj, a drugi je za mjesto boravka uzeo Split. Tek ponekad se rolete podignu, kako bi se i ustajali rak zamijenio svježim. Hoće li kuća ponovno zaživjeti zasad je neizvjesno, iako Mate računa na to.
Kuća se nalazi u naselju Njivice, moglo bi se reći u središtu Širokog Brijega. Samo prije dvadesetak godina u svakoj kući u Njivicama bujao je život. Doduše, u ovom naselju veliki boj kuća su gradili ljudi na privremenom radu u inozemstvu, tako su se tada nazivali oni koji su trbuhom za kruhom krenuli na njemačke i ostale bauštele. Nažalost, pokazalo se da je većina njih otišla zauvijek. - Pa dođem ponekad i obiđem kuću. A svake godine i uložim nešto novca u obnovu kuće. Mijenjao sam fasadu, krovište, dio otvora, preuređivao kupaonicu, grijanje i još neke sitnije popravke. Otprilike, uložio sam u obnovu skoro koliko i u izgradnju, objašnjava Mate. Nije samo Matina kuća prazna, takva je svaka treće u širokobriješkoj ulici Njivice, a ni u mnogim drugim ulicama nisu baš sve kuće popunjene. Neke se ne otvaraju godinama, pa i desetljećima, a u nekim svjetlo zasja tek za vrijeme ljetnih godišnjih odmora. Sjeti se ovom prilikom i pokojnog Josipa Kozarca, koji je još u pretprošlom stoljeću objavio “Mrtve kapitale”, a tada nije ni slutio koliko će, nažalost, poput proroka, biti u pravu. Zadesilo je to i njegovu rodnu i žitorodnu Slavoniju, a kako ne bi i Hercegovinu, kojima je Slavonija bila pojam blagostanja i ugodnog života.
Danas u mnogim selima diljem BiH sve su brojnije prazne, u korov zarasle i urušene kuće u kojima živi samo propuh. Tko bi rekao da će i kuće u gradu doživjeti istu sudbinu?!
