“Nema većeg bogatstva nego pokloniti nekome život. Malo ljudi dobije drugu priliku, a meni se pružila slamka spasa i ja sam se uhvatio za nju. Danas živim s tuđim srcem koje više nije tuđe, nego moje”, riječi su Sarajlije koji je, zahvaljujući transplantaciji, dobio priliku za život, piše Večernji list BiH.
Agonija je trajala godinama, a prema njegovim riječima, da mu je prije infarkta netko rekao kako će mu biti presađeno srce, prije bi povjerovao da će otići na Mjesec. Ovaj mladić jedan je od rijetkih u BiH koji je dočekao transplantaciju. Naime, u BiH tisuće oboljelih čekaju transplantaciju organa, a najveći broj ih i ne dočeka. Na listi čekanja u Federalnom ministarstvu zdravstva nalazi se 219 bolesnika koji čekaju bubreg dok 30 pacijenata čeka novu jetru. Srce čeka 12 pacijenata, a u RS-u i Distriktu Brčko ne postoje liste čekanja.
Transplantacija bubrega
Transplantacija bubrega u BiH najčešći je oblik presađivanja organa, prije svega zahvaljujući doniranju organa živih osoba, najčešće nekoga iz obitelji. No, cilj je povećati transplantacije od osoba koje su umrle, a imaju potencijal za doniranje. Od 2006. godine broj pacijenata na hemodijalizi u BiH gotovo udvostručio, a godišnje se obavi prosječno 20 transplantacija, od čega 15 rodbinskih, što je znatno manje u odnosu na susjedne zemlje. U Hrvatskoj se godišnje uradi 250 transplantacija bubrega, 150 transplantacija jetri i oko 50 transplantacija srca. Iako se transplantacije bubrega od živoga rodbinskog donora rade od 1974. godine, broj transplantacija nikad nije prelazio više od 20 godišnje. Transplantacije bubrega od umrlih donora rade se od 2006. godine, ali u zanemarivom broju zbog nedostatka organa. Od 2006. do 2018. bilo je ukupno 29 umrlih donora, što znači da je za transplantaciju bilo dostupno 58 bubrega, odnosno pet godišnje, što je zanemariv broj u odnosu na oko 3000 bolesnika na kroničnoj hemodijalizi. U 2018. godini realizirana su svega dva slučaja uzimanja organa od umrlog donora. Zasad se u BiH ne rade transplantacije kad su primatelj i donor različitih (nekompatibilnih) krvnih grupa. Određeni broj bolesnika transplantaciju obavlja izvan BiH, uglavnom zahvaljujući novcem prikupljenim od donacija, u manjem broju od fondova osiguranja. Ukupan broj bolesnika kojima se u godini dana uradi transplantacija bubrega u BiH ili izvan nje je dva - tri puta manji od broja novih kroničnih dijaliznih bolesnika u istoj godini.
Najhumanija odluka
Bosna i Hercegovina jedna je od rijetkih država koja ima donore, ali ne i transplantacije. U posljednjih 20 godina u našoj državi urađeno je 307 transplantacija, a u susjednoj Hrvatskoj godišnje se uradi između 300 i 400. U trenutku kada se gasi život nekog od članova obitelji jedna od najvećih i najhumanijih odluka koju obitelj može učiniti je darovati organe i spasiti ne jedan nego čak nekoliko života. Svakako treba spomenuti obitelj Mioč iz Tomislavgrada. Gabrijela i Josip Mioč, roditelji koji su donirali organe svoje tragično preminule šestogodišnje kćeri Božane, spasili su živote šestero druge djece. Šestogodišnju djevojčicu Božanu je u kolovozu 2016. godine u Tomislavgradu automobilom udario pijani vozač I. F. (1979.) te je ona nakon dva dana preminula u splitskoj bolnici, a njezini roditelji su u tom najtužnijem i najtragičnijem životnom trenutku napravili najhumaniji čin.
