Dva mjeseca nakon prvog otvorenog pisma, politički analitičar Frano Yehuda Kolonomos Martinčević ponovno se obratio obnašatelju dužnosti visokog predstavnika Louisu J. Crishocku, tražeći odgovor na pitanje po kojim se kriterijima u BiH i dalje dodjeljuju javna priznanja koja nose imena osoba povezanih s nacističkim i fašističkim vojnim formacijama i ideologijama.
Bez odgovora
U prvom pismu, upućenom u srpnju 2026., Kolonomos Martinčević upozorio je OHR na praksu koju smatra opasnom, a odnosi se na javno afirmiranje osoba povezanih s fašističkim ideologijama pod okriljem institucija Islamske zajednice u BiH. Posebno se osvrnuo na nagradu "Kasim-ef. Mašić" Muftijstva travničkog, postavljajući pitanje koga se takvim priznanjima predstavlja kao uzor novim naraštajima. Kako navodi u novom obraćanju, odgovor iz OHR-a nije dobio, dok je praksa nastavljena. Povod za drugo pismo bio je novi javni natječaj Muftijstva travničkog, objavljen 7. rujna 2026., za dodjelu nagrade "Kasim-ef. Mašić" za mektebsku 2025./2026. godinu, piše Večernji list BiH.
- Od mojega prvog pisma dodatno sam proučio povijesnu i institucionalnu dokumentaciju. Ona pokazuje da se ovdje ne radi samo o ponavljanju jednoga naziva, nego o dugotrajnoj i formaliziranoj institucionalnoj praksi koja otvara pitanje kriterija prema kojima se u današnjoj BiH javna priznanja povezuju s osobama čije su biografije dokumentirano vezane uz nacističke vojne formacije - navodi Kolonomos Martinčević.
U pismu podsjeća i na inicijativu koju je 26. studenoga 2020. Parlamentarnoj skupštini BiH podnio tadašnji zastupnik Damir Arnaut, tražeći od nadležnih institucija entiteta, županija, općina i gradova da zamijene nazive ulica, trgova, parkova, škola i drugih javnih površina i ustanova koje nose imena osoba ili organizacija koje su surađivale, pripadale ili djelovale na strani nacističkih ili fašističkih snaga, odnosno takve snage javno podržavale ili pravdale. U drugom otvorenom pismu Kolonomos Martinčević iznosi i podatke o Kasimu Mašiću, pozivajući se na znanstvenu literaturu. Navodi kako se u prvom pismu osvrnuo na presudu Vojnog suda iz 1945. protiv Mašića, ali dodaje da njegov slučaj nije dokumentiran samo tom presudom. Poziva se i na rad povjesničarke Sabine Ferhadbegović, koja se bavila poslijeratnim procesuiranjem pripadnika divizije "Handžar".
Otegotna okolnost
Prema navodima koje prenosi Kolonomos Martinčević, Ferhadbegović piše da je Mašić 1943. pristupio diviziji "Handžar" i postao divizijski imam nakon obuke u Njemačkoj, kao i da je sudjelovao u novačenju za diviziju. Također navodi da je sud kao posebno otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je Mašić ostao uz SS diviziju "Handžar" do kraja te odvraćao vojnike koji su namjeravali dezertirati i prijeći partizanima.
- Kada se ime neke povijesne osobe pojavi na jednom događaju, može se govoriti o pojedinačnoj odluci organizatora. Kada institucija donese poseban pravilnik kojim uređuje nagradu koja nosi to ime i predviđa njezino redovito dodjeljivanje, ime postaje dio njezina institucionalnog sustava priznanja - poručuje Kolonomos Martinčević.
Zato od OHR-a traži jasan odgovor na dva pitanja: koji kriterij OHR smatra primjerenim kada institucije u današnjoj BiH javna priznanja nazivaju po osobama čije su biografije dokumentirano povezane s nacističkim ili fašističkim vojnim formacijama te treba li se takav kriterij primjenjivati jednako, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili institucionalnu pripadnost osobe čije se ime javno afirmira.
- Upravo je jednakost kriterija ono što razlikuje univerzalno načelo od selektivne politike sjećanja. Prvo pismo bilo je upozorenje. Ovo drugo je molba za jasan institucionalni odgovor - zaključuje Frano Yehuda Kolonomos Martinčević.
Otvori KEKS Pay
