Među objektima koji su bili u vlasništvu nekadašnje JNA (Jugoslavenske narodne armije), najveće zanimanje javnosti u godinama nakon rata izazivali su tzv. podzemni vojni objekti zrakoplovnih snaga.
Osim svog impozantnog oblika i građe, posebnu draž davala im je i mističnost podgrijana tajnovitošću i općom nepoznanicom vezanu uz stvarnu namjenu i uporabu ovih objekata, piše Večernji list BiH. Zbog svega toga narod je kreirao svoja viđenja stvarne namjene i mogućnosti tih objekata, pa su nerjetko u prepričavanju i projiciranju ti objekti dobivali neprirodne dimenzije i izlazili iz okvira realnog ulazeći povremeno i u sferu interesiranja čuvenog američkog serijala Dosje X.
Sada se pouzdano može reći kako je nekadašnja Jugoslavija u sklopu svojih vojnih potencijala imala negdje blizu 40 vojnih objekata koji su bili od strateškog značaja. Od svih tih objekata nekoliko njih su bile vojne zrakoplovne baze, i razumljivo je kako je bilo riječ o objektima najveće razine vojne tajne, zbog svog značenja za vojnu infrastrukturu tog vremena.
Najpoznatiji takav objekt nesumnjivo je vojna zrakoplovna baza “Željava” kod Bihaća (objekat 505 podzemna baza Klek). Ona je bila najveća vojna zrakoplovna baza a prostirala se na teritoriju BiH i Hrvatske. O njoj se do rata jako malo znalo, a danas je neiscrpan izvor studija, rasprava i medijskih reportaža. Udruženje za zaštitu fortifikacija “Werk” iz Mostara pisalo je i istraživalo o detaljima nastanka i okolnostima službe ovih objekata.
Vlasti ondašnje SFRJ su se suočile sa činjenicom kako je projekt podzemne baze Željava koji se gradio u razdoblju 1958.-1968. tehnološki zahtjevan i skup pa se pristupilo izgradnji više podzemnih baza za zrakoplovne snage temeljenih na “objektu 505”, tzv. potkopa ili podzemnih kaponira ali znatno manjih dimenzija od Željave.
Podzemni objekt Buna
Kao plod te ideje nastali su slični, podzemni objekti kao što je u Splitu (objekt Cetina), Lađevcima (objekt Morava), Podgorici - ondašnjem Titogradu (objekt Zeta), Slatini (objekt Rudnik), i u Mostaru (podzemni objekt Buna).
Podzemni objekt Buna, poznat još i kao potkop Ortiješ, a u nekim izvorima i kao objekt “Gorica”, nalazi se na putu Mostar-Blagaj neposredno uz Zračnu luku Mostar sa kojom je povezan pristupnim stazama korištenim za izlazak letjelica na glavnu pistu.
Građen je u razdoblju od 1969. do 1971. Objekt se u potpunosti nalazi pod zemljom. Ulaz i izlaz su povezani ogromnim lučnim tunelom dužine oko tristo metara, piše Večernji list BiH. Bio je osposobljen za smještaj do dvadeset letjelica i u njega su se mogli smjestiti svi zrakoplovi u posjedu tadašnje JNA osim najsuvremenijeg lovačkog zrakoplova MiG-29 zbog konfiguracije dvostrukih repnih površina. Oba ulaza posjedovala su ogromna čelična vrata debljine oko dvadeset centimetara. Ona su služila za apsolutno hermetiziranje prostorija u uvjetima eventualnog nuklearnog udara, ali se sa sigurnošću ne može reći koliku bi jačinu takvog udara mogao izdržati. Objekt je bio potpuno opremljen za održavanje i smještaj osoblja i letjelica.
Za vrijeme ratnih događanja u Mostaru i okolici i ovaj objekt je uništen i danas 22 godine nakon rata izgleda kao prizorište nekog horor filmskog ostvarenja. Očerupane konstrukcije, pokradene instalacije, te metalni dijelovi koji vise kao i cjelokupni derutni ambijent svjedoče o razmjerima uništenja objekta u blizini Zračne luke.
Na ulazu zahrđala ograda s lancem i katancem prorešetana gelerima iz prošlog rata, više kao dekoracija, teško da može biti zapreka skupinama turista, koji opremljeni najnovijom fotografskom tehnologijom i “susretljivim”, povijesno i tehnološki potkovanim i politički korektnim turističkim vodičima znatiželjno “gutaju” priče koje u pravilu nakon izvjesnog vremena iskliznu u sferu malih političkih govora pa i zanstvene fantastike. Svakako u nastojanju da svoju priču obogate detaljem više i zagolicaju maštu slušatelja vodiči u neoznačenim vozilima i bez ikakvih identifikacijskih oznaka na sebi raspredaju fenomenalne priče o industrijskoj snazi tadašnjih potencijala te okolnostima koje su dovele do sadašnjeg stanja ovog objekta.
“Turističke ture”
Iako je potreban izvjestan odmak od najmanje 50 godina kako bi se ulazilo u interpretacije povijesnih događanja, vješti vodiči sa distance od 22 godine vrlo vješto barataju činjenicama dajući svoj sud ključnim događajima. To nije samo pojava na podzemnom objektu Buna, nego često i na drugim mjestima u Mostaru i okolici. Svakom je poznato da se za turističke vodiče mora položiti ispit pred nadležnim organima, a bili smo svjedocima i prije kako se ta praksa znala vješto zaobići. Tko ih uopće provjerava na terenu i tko je nadležan za to, nismo dobili odgovor ni od koga.
Izuzme li se čak ta činjenica, sljedeće se logično nameće pitanje od koga su i na koji način dobili dozvolu za ovo turističko predavanje. Pribrojimo li tu i problem sigurnosti unutar ovakvog objekta gdje može doći do urušavanja pojedinih elemenata i ozljeđivanja turista, pa i samih vodiča onda je kristalno jasno daje riječ o velikom problemu.
Tko je onda nadležan i tko je i da li je uopće dozvolio turističke obilaske ovih objekata.
Uistinu pokušali smo doći do informacije tko organizira i na koji način ove turističke vodiče i skupine, ali do prave informacije nismo uspjeli doći.
Objekat je, kako su nam kazali iz ministarstva obrane, predat u vlasništvo Vlade FBiH. Postojao je navodno i projekat za uzgoj gljiva u objektu ali kao što smo se mogli uvjeriti nije realiziran.
Umjesto gljiva, kao gljive poslije kiše unutar i oko objekta niču turisti koje je neko doveo a da nitko pri tome ne zna kako i tko.
Inače podzemni objekt “Zeta” kod podgorice sad je prenamjenjen u vinski podrum “Plantaže 13 jul”, podzemni objekt kod Splita “Cetina” još uvijek je u aktivnoj vojnoj službi a onaj na Lađevcima potvrdio je svoju kvalitetu prilikom NATO-vih zračnih udara 1999.
Nadajmo se da će i potkop “Ortiješ” ili “podzemni objekat Buna” napokon pronaći kvalitetnu namjenu kao gospodarski potencijal za proizvodnju, a ne biti derutnim svjedokom raspada jednog sistema i sivilo u svakom pogledu od onog betonskog do onog gospodarskog.
