”Fra Vjeko je još jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”, kazao je u svom govoru papa Ivan Pavao II. na Trgu sv. Pavla povodom smrti franjevca i mučenika iz Bosne Srebrene koji je čak 15 afričkih godina proveo upravo u afričkoj župi i svojim predanim radom velikim je dijelom i promijenio. Navršilo se 16 godina od tragičnog događaja i strašne vijesti kada su u državici Ruandi u središnjoj Africi većinski Hutui u samo sto krvavih dana poubijali mačetama, toljagama i vatrenim oružjem gotovo milijun Tutsija. U Ruandi se tada zatekao, uz ostale hrvatske svećenike misionare, i fra Vjeko Ćurić. U jeku građanskog rata, gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Fra Vjeko, neumorni borac za mir među zaraćenim narodima je ostao i spasio je nekoliko tisuća Tutsija, među njima najviše djece. Često je bio na relaciji Ruanda - Burundi. Njegova afrička, kako i rodna župa u Osovi, s puno ljubavi njeguju sjećanje na fra Vjeku. Na obljetnicu njegove smrti fra Joso Oršolić, definitor franjevačke provincije Bosne Srebrene i ravnatelj HKO-a ‘Kruh svetog Ante’ predvodio je misu zadušnicu u Osovi (kod Žepča). Prisjetio se dana provedenih s fra Vjekom.
Afrika ga je privukla
- Kada je fra Vjeko čuo za projekt ‘Afrika’ odmah je na njega spremno odgovorio. Upisao je sve predmete koje je trebalo položiti i krenuo putem misionara. Divio sam se njegovoj smirenosti, nepromijenjenom izgledu i radosti koja je na neki način bila svuda oko njega, šala i neumorni smijeh, širio je pozitivnu energiju. U Osovi je bilo, mislim, vrijeme patrona, devetnica pred Veliku Gospu. Gledao sam kako smireno ispovijeda vjernike, kako je posebno veseo kad razgovara s djecom ili starijima. Neizmjerno je bio strpljiv s njima. U Ruandi su ga župljani voljeli, a njegova odluka da ostane u Ruandi u vrijeme pokolja stavila ga je u srce te zajednice i države. Kada su drugi stranci evakuirani, fra Vjeko je stao uz narod Kivumua u najtežim trenutcima. On je činio sve moguće da ih opskrbi hranom i lijekovima te im pomagao da pobjegnu. Fra Vjeko je stalno osuđivao nasilje i stalno propovijedao o miru i jedinstvu u vrijeme pokolja, kaže fra Joso Oršolić. Fra Vjekina rodna župa Osova misom zadušnicom, uz sudjelovanje velikog broja vjernika i svećenika, jasno je potvrdila da fra Vjeko i dalje živi u mislima svojih sumještana. Ruanda je bila u mislima i molitvama sa svojim omiljenim misionarom poznatim i kao “afrički Schindler”. Pokopan je u crkvi koju je sam izgradio, netom pokraj oltara. - Svakodnevno vjernici župe Kivumu i okolice dolaze na fra Vjekin grob da se pomole.
Molitva na grobu
On je za njih već svetac, uslišuje njihove molitve, kao što je i mene uslišio da ovdje danas govorim o svom prijatelju, a našem zaštitniku, franjevcu i mučeniku iz Bosne Srebrene, ističe fra Joso Oršolić.
