Na današnji dan, 14. siječnja, prije 155 godina (1871. godine) u kući Ante Garca u Runovićima kod Imotskog austrougarski žandari uhitili su posljednjeg hercegovačkog i dalmatinskog hajdučkog harambašu Andrijicu Šimića. Nekoliko Garčevih susjeda svezalo ga je dok je spavao kako bi se domoglo velike novčane nagrade od austrougarskih vlasti koje su raspisale tjeralicu za hajdučkim harambašom. Potom su uhićeni i ostali hajduci iz njegove družine. Šimić i još 25 hajduka osuđeni su na sudu u Splitu 31. kolovoza 1872. godine. Bilo je to prvo suđenje u Splitu na hrvatskom jeziku. Andrijici i njegovoj hajdučkoj družini na teret su stavljene pljačke, iznude, ranjavanja i otimačine... Andrijica je osuđen na doživotnu robiju, ali je nakon tri desetljeća zatvora u Kopru amnestiran i pušten na slobodu 17. prosinca 1901. godine.
Napadao osmanlijske karavane
Dok je Andrijica robijao u Kopru, brojni su tražili njegovu amnestiju. Biskup Paškal Buconjić 1899. pisao je caru Franji Josipu da se Šimić u hajduke odmetnuo za silnu nevolju i molio ga za pomilovanje. U narodu se pričalo kako je napadao osmanlijske karavane i trgovce, otkupljivao zemlju za siromašne, gradio im kuće, darivao konje i krave. Kad je iz koparskog zatvora stigao u Split, dočekalo ga je mnoštvo Splićana koji su ga nosili na rukama. Sinjani su ga na rukama nosili gradom i gostili gotovo dva tjedna te ga i fotografirali u pravoj hajdučkoj opravi. Prema tvrdnji prof. Josipa Barača, splitski nogometni klub Hajduk dobio je ime po hajduku Andrijici Šimiću. Tako zorno stoji i u monografiji splitskog nogometnog velikana.
Mr. Stjepan Ivanković 2000. godine u listu “Zapad” piše: “Prije nekoliko godina mogao se u novinama pročitati odgovor tadašnjeg trenera splitskog ‘Hajduka’ Bonačića (Luka, bio trener splitskog kluba 1997. i 1998.) na pitanje jednog stranog novinara (Engleza) da li ime njegova kluba znači odmetnik. Njegov je odgovor bio da su hajduci kod nas bili ono što je u Engleskoj bio Robin Hood.” Kad je nogometaš Dinama Dario Šimić prije nekoliko godina nastupao na turniru za Zdravka Jurčića Miša u Grudama, potvrdio je da je potomak hajduka Andrijice Šimića (zapravo njegova brata Jakova).
Posljednji hrvatski hajdučki harambaša umro je 5. veljače 1905. u Runovićima. Prošlo je više od 120 godina od njegove smrti, ali u svijesti i narodnom pamćenju ime hajduka Šimića i dalje živi. I dalje se prepričavaju njegove hajdučke zgodne i nezgode. Andrijica Šimić, nadimkom Milać, rodio se 22. studenoga 1833. godine u zaseoku Alagovac u župi Ružići kod Gruda. Jedno vrijeme služio je kod age Tikvine u Mostaru, bio je puškar, a počeo se baviti i ugostiteljstvom. U hajduke se odmetnuo nakon što su mu osmanlijski poreznici opljačkali oca Ivana. Andrijica se najprije žalio kadiji u Ljubuškom, a umjesto kadijine reakcije, završio je u pritvoru. Nakon bijega iz pritvora pridružio se poznatom imotskom hajduku Jovi Kadijeviću. Godine 1867. uhićen je u Aržanu, ali je ubrzo pobjegao iz ljubuške tamnice te hajdukovao po Dalmatinskoj zagori. Hajdukovao je od Imotskog do Sarajeva i Nevesinja, gdje je imao više sukoba s čuvarima osmanlijskih i austrougarskih vlasti. Bio je uhićen 1866. te dvije godine tamnovao u Splitu, Imotskom, Duvnu, Livnu i ljubuškom zatvoru, odakle je utekao prepilivši okove. Kad je jedne prigode bio uhićen u Livnu i bio svezan, a na putu do zatvora u Travniku na prijevaru je umakao turskom čuvaru reda. Kad su ga austrougarski žandari bili pronašli u jednoj kući, uspio im je uteći s naćvama (velika drvena posuda za umijesiti kruh) na leđima, s kojih su zbog oblika i građe ispaljeni meci na hajduka Šimića skretali u stranu. Hajduci su imali svoje jatake koji bi ih obavještavali o potjerama. O Šimiću su lijepo mišljenje imali i muslimani u Drežnici. O Andrijinoj ljudskosti bilo je puno svjedočanstava, a zlodjela pojedinih hajduka bila su pripisivana njemu. Šimić je znao kažnjavati i bogate kršćane te štitio siromašne i potlačene, dijeleći im plijen. Iznimno je štitio žene i branio žensku čast. Imao je pet sestara (i brata Jakova). Volio je odmarati pod onim hrastom pod kojim bi sjedio did Kikaš u Raosovim i Vrdoljakovim “Prosjacima i sinovima”.
Spjev od 3616 stihova
Najviše se o Šimićevoj hajdučiji zna zahvaljujući guslaru Ivanu Mimici (1862. - 1945.) koji je s Andrijicom tamnovao u koparskom zatvoru, gdje je spjevao 3616 stihova i objavio ih 1894. godine. No, dosta toga o njemu pisale su i tadašnje novine. O Šimiću su vođeni znanstveni skupovi na kojima su sudjelovali eminentni znanstvenici. I dalje je inspiracija umjetnicima.
Otvori KEKS Pay
