Sreća nas je pratila tog nedjeljnog prijepodneva dok smo se divili starom kraškom vinogradu u kojem loza, trešnje, jabuke i po koji orah rastu doslovce iz kamena.
Loša infrastuktura
Putem naiđe skupina žena, djece i odraslih muškaraca. Već nepuna dva desetljeća pješače do crkve jer zbog graničnih kontrola automobile ne mogu koristiti!? Selo je Jabuka, u grudskoj općini, malo, ubavo, u okruženju kraških vrtača omeđenih visokim suhozidima, jedan je od posljednjih odsjaja tradicijske Hercegovine. Paradoks je u tome što putnici koje smo sreli ne mogu do crkve koja je također na prostoru BiH! U rukama stvari, nose rodbini na dar. Kratko upoznavanje i krene priča o njihovom slučaju o kojem je 'Večernjak' već pisao:
"U posljednje vrijeme nešto se kreće, angažirali smo i načelnika općine Grude Ljubu Grizelja koji nam je čvrsto obećao da ćemo za Božić do crkve novim putem, u autima. Trasa je obilježena samo da strojevi iziđu", kaže za portal Večernjeg lista BiH Vecernji.ba Radoslav Roso, a zatim objašnjava:
"Bilo je različitih pokušaja da se naš problem riješi, ali nisu urodili plodom, kao što vidite mi i dalje u crkvu idemo kroz ograde. Ovih petnaestak stalnih žitelja Jabuke nemaju problema jer su prema važećim propisima mogli izvaditi propusnice, međutim problem je za desetak obitelji koje žive u i oko Makarske. Ja sam recimo zbog posla prijavljen u Makarskoj, ali ovdje dolazim svaki vikend, sadim krumpir, uzdržavam lozu..., ali se zbog tih 700 - 800 metara neprobijenog puta, mučim doći do crkve. Pazite, kako bi sve bilo prema propisima, ja bih do crkve koja je od Jabuke udaljena nepuna tri kilometra, trebao preći 49(!) kilometara, preko Orahovlja. Dakle, u oba smjera 98 kilometara, da bih se pomolio za moje pokojne!?
Dosta smo proteklih godina bili izigrani, ali ovoga puta načelnik Grizelj je čvrsto obećao da će se problem konačno riješiti. Mi ćemo s naše strane dati doprinos, koliko možemo, ali ne možemo mi praviti put". Dopunjuje ga suputnik Mate Roso:
"Rosa je, jutros smo mokri do koljena došli u crkvu, a i kazna smo se naplaćali nizašto. Ako se netko bavi nedopuštenom djelatnošću treba ga kazniti, neka puste obične ljude. Moj posljednji slučaj dogodio se prije mjesec dana. Potjeram metar drva, mislim se pitat ću graničnu policiju može li me pustiti. Ako puste, puste, ako ne puste, ja ću nazad pa okolo. Međutim, oni meni odmah naređuju da stanem u stranu, a na koncu su me nakon konzultacija s upravom priveli u Vrgorac. Sad će i kazna. Kakvi su, ni ovuda nam nije svejedno, iako je ovo prostor BiH", žali se Mate dok Radoslav dodaje:
"Vidite, ove izbjeglice iz Sirije, prođu po petnaest država i nikom ništa, a nas muče godinama. Jedino u slučaju pokopa na prave probleme, puste nas dva sata, ali kakav je i to pokop pod policijskom stegom. Ima ljudi koji ne dolaze na pokop zbog problema s granicom. Zato nam je put preko našeg prostora neophodan, a onda neka se oni misle, njihove dvije kuće su na našem terenu".
Pripremili trasu
Savjetuju nam da ne idemo dalje jer ćemo sigurno imati problema. Zbog snimljenog materijala prihvaćamo sugestiju. U povratku, na ulazu u selo srećemo Milenka Rosu najmlađeg stanovnika Jabuke koji ponavlja ono što smo već čuli:
"Načelnik nam je čvrsto obećao. Naše je bilo da očistimo i pripremimo trasu, ostalo će strojevi".
Naravno, ima i nevjernih Toma, međutim među stanovnicima Jabuke, stalnim i vikendašima prevladava optimizam nakon duge borbe tijekom koje su "obijali tuđe pragove".
Potvrda
iz katastra - groblje i crkva pripadaju Jabuci
