Studija iz 2015. godine, objavljena u časopisu „Journal of Personality and Social Psychology“ potkopala je dugogodišnja uvjerenja o heteronormativnoj seksualnoj orijentaciji. Studija razmatra rodno izražavanje u žena i mjeri njihove fiziološke reakcije tijekom izlaganja raznolikim pornografskim sadržajima. Otkriveno je da, bez obzira na to kako se žene opredjeljuju kad je u pitanju seksualnost, njihova tijela pozitivno reagiraju na heteroseksualni i homoseksualni seks. Znači, ženska seksualnost je složena, a ne unutar strogih hetero- ili homoseksulanih granica.
Ritch C. Savin-Williams ravnatelj je Odjela za razvojnu psihologiju na sveučilištu Cornell i voditelj laboratorija za spol i rod u kojem je istraživanje provedeno i to u sklopu jednog većeg istraživanja kojim se željelo putem fizioloških ispitivanja otkriti pravu prirodu ljudske seksualnosti.
- To je u osnovi studija koja procjenjuje seksualnu orijentaciju promatranjem očne zjenice – hoće li se tijekom izlaganja pornografskim sadržajima proširiti ili neće – jer se na aktivnost zjenice ne može utjecati vlastitom voljom. U biti, želio se dobiti drugačiji način procjenjivanja seksualnosti bez oslanjanja na ono što ispitanici tvrde o sebi. Drugi način bi bio dovođenje genitalija u stanje uzbuđenja, ali takav pristup bio bi preinvazivan.
Slijedimo li davno uspostavljenu logiku, ljude se temeljem seksualnosti dijeli na heteroseksualce ili homoseksualce. Biseksualnost se kao kategorija tek u novije doba shvaća ozbiljnije. Ideja odvojenih, statičnih i uredno definiranih seksualnih orijentacija utkana je u tkivo zapadnjačkog društva i dio je našeg kulturnog poimanja seksualnosti; pravi muškarci su muževni i privlače ih žene.
Rezultati provedene studije bacaju novo svjetlo na ovu temu. Ritch C. Savin-Williams tvrdi da nas to ne treba zbunjivati jer ljudska je seksualnost puno kompleksnija i ne može se postaviti jasna granica između afiniteta.
- Vrijeme je da se ozbiljno zapitamo kakvi su ljudi zapravo. Ponekad nam se čini da točno znamo kakve seksualne afinitete netko ima jer se i sam tako deklarira, ali u stvarnosti je drugačije – kaže Savin-Williams i dodaje kako je potreba pojedinca da se ukalupi u kategoriju posljedica društvenog pritiska. Da bi se izbjegle ovakve situacije, koje mogu negativno utjecati na ljudsku psihu zbog potiskivanja želja i nagona, on predlaže uvođenje kategorije uglavnom heteroseksualnih muškaraca.
- Društveno je prihvatljivije zamišljati žensku osobu koja je načelno heteroseksualna, ali u određenoj situaciji može se prepustiti čarima homoseksualnog užitka – objašnjava Savin-Williams.
- Pokažete li heteroseksualnom muškarcu žene koja masturbira reagirat će kao svaki prosječni heteroseksualac. Međutim, pokažete li mu fotografiju muškarca koji masturbira primijetit ćete da su mu se zjenice lagano raširile. To s fiziološkog stanovišta pokazuje da „ne igraju svi muškarci za samo jedan klub“. Na žalost, muškarci su u tolikoj mjeri pritisnuti društvenim normama da – čak i ako osjete u nekoj situaciji privlačnost spram istog spola – nikad to neće priznati.
Savin-Williams tvrdi da se u novije doba ipak osjeća fenomen „popuštanja granica“ i to kod oba spola. Takva pojava u konačnici može biti dobra jer omogućuje novim generacijama da stasaju neopterećeni strogim društvenim normama kad je u pitanju seksualnost. Oni neće rasti pod pritiskom da se moraju pod svaku cijenu uklopiti u jednu od davno zacrtanih kategorija. Također, heteroseksualni muškarci i žene danas više nego ikad prije osjećaju da mogu istraživati svoju seksualnost van postavljenih granica.
Premda su i danas LGTB osobe žrtve predrasuda i diskriminacije na njih se može gledati i kao na povlaštene osobe jer imaju mogućnost preispitivati norme koje upravljaju identitetom na način koji je heteroseksualnim osobama nedostupan. Represivna spolna kultura moze nanijeti materijalnu štetu osobama koje su bliže homoseksualnom dijelu svemira, ali te granice ograničavaju svakog od nas jer nam onemogućavaju da istražimo dubonu, prirodu i opseg svoje ljudskosti.
- Pogledate li ženski spol primijetit ćete da je samopouzdanje lezbijki puno više od onog heteroseksualnih žena. To može biti zbog toga što lezbijke osjećaju veću slobodu u iskazivanju svoje osobnosti. Premda se to ne sviđa svakome, one žive u skladu sa svojim uvjerenjima i to ne potiskuju – objašnjava Savin-William.
