Međunarodni intervencionizam u daytonskoj BiH nikada nije išao u korist Hrvatima, piše Večernji list BiH. Naprotiv, uvijek su te odluke protežirale bošnjačku stranu pa ne čudi što je i na prvu nagovještaj mogućnosti nametanja odluke, koja neće ići na ruku političkom Sarajevu, reakcija u bošnjačkoj politici i javnosti izazvala žestoke reakcije i prijetnje.
Pritisci Bošnjaka su, očito po jučerašnjoj odluci visokog predstavnika bili učinkoviti. Povijest će zabilježiti da su ključnu ulogu u razvlašćivanju Hrvata odigrali nekadašnji voditelj Misije OESS-a u BiH Robert Barry i visoki predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch. Zahvaljujući njihovom intervencionizmu u ustave i zakone u BiH, Hrvati su izgubili ravnopravnost s Bošnjacima koju im je jamčio Washingtonski sporazum iz 1994..
Barryjevi amandmani
OESS je nakon rata bio nadležan za izborni proces u BiH, što je antihrvatski nastrojeni Amerikanac Robert Barry iskoristio 2000. godine nametnuvši odredbe po kojima je promijenjen način izbora izaslanika, ali i formula za obračun mandata iz županija za svaki nacionalni klub. Time se zapravo omogućilo znatno brojnijim Bošnjacima da prilično lako dolaze do "kontrolnog paketa" u ovom domu, uključujući i famoznu trećinu Hrvata potrebnu za uspostavu izvršne vlasti. Postojanje Doma naroda kao gornjeg parlamentarnog doma i zaštitnog mehanizma konstitutivnih naroda tada je prilično obesmisleno, a posljedice Barryjevih amandmana osjete se i danas, a kumovale su u dva navrata i uspostavi vlasti u Federaciji BiH bez legitimnih hrvatskih predstavnika. I sadašnja galama iz Sarajeva zbog mogućeg uvođenja cenzusa od tri posto za izbor izaslanika u Dom naroda vezana je s Barryjevim amandmanima. Da nije bilo tih amandmana, ne bi bilo ni potrebe za nekim intervencijama aktualnog visokog predstavnika. Za Hrvate u BiH i njihovu političku poziciju u Federaciji pogubni su bili i Petritschevi amandmani iz travnja 2002. godine. Nametnuti amandmani OHR-a na ustave FBiH i RS-a službeno su za cilj imali provedbu odluke Ustavnog suda BiH iz 2000. godine o konstitutivnosti svih triju naroda na cijelom prostoru BiH. Prije ove odluke u RS-u su samo Srbi bili konstitutivni, a samo Bošnjaci i Hrvati u FBiH.
Nametnuti amandmani formalno su učinili sva tri naroda konstitutivnim u ustavima oba entiteta, ali su u praksi samo učvrstile Republiku Srpsku kao srpski entitet, a Federaciju pretvorile u bošnjački entitet. Tako se do tada, a u skladu s Washingtonskim sporazumom, Vlada FBiH sastojala od premijera, zamjenika premijera i ministara, od kojih svaki ima zamjenika, koji ne mogu biti iz istog naroda kao ministar. Najmanje jedna trećina ministarskih mjesta pripadala je Hrvatima. Prema Petritschevim amandmanima, Vlada Federacije BiH ima premijera i 16 ministara, od čega 8 ministara iz reda bošnjačkog, 5 ministara iz reda hrvatskog i 3 ministra iz reda srpskog naroda. Ukidaju se funkcije zamjenika ministara pa su Hrvati u većini ministarstava izgubili utjecaj koji su do tada ostvarivali preko zamjenika ministara s prilično velikim ovlastima. Iz Ustava FBiH potpuno je izbrisana odredba da se odluke Vlade FBiH koje se tiču vitalnih interesa bilo kojega konstitutivnog naroda donose konsenzusom. Na taj način ozakonio je preglasavanje Hrvata u federalnoj Vladi.
Osvajanje hrvatskih glasova
Kandidate za predsjednika i dopredsjednike FBiH više ne odabiru nacionalni klubovi većinom glasova, nego se pravi zajednička lista za koju je dovoljna 1/3 glasova po klubovima. Drugim riječima, za izbor čelnika Federacije više ne treba polovina, nego trećina hrvatskih glasova. Zato se od tada do danas strategija bošnjačkih stranaka svodi na "osvajanje" trećine hrvatskih mjesta u Domu naroda.
Otuda i današnja tako srčana borba bošnjačkih stranaka za "prava" 26 Hrvata u Bosansko-podrinjskoj županiji. Skrivajući se iza njih, biraju jednog lažnog Hrvata u Dom naroda iz ove županije, a slična praksa prisutna je i u Unsko-sanskoj županiji, gdje je broj Hrvata također tri posto. Bez ta dva "Hrvata" bošnjačke stranke teško mogu do željene brojke od 6 Hrvata, koliko im je, zahvaljujući intervencijama visokih predstavnika potrebno da zaobiđu izbornu volju hrvatskog naroda.
