Kada hercegovački slikari govore o slikarskoj tehnici akvarel, ime jednog širokobriješkog slikara je nezaobilazno. Zatekao sam ga u svome ateljeu, no, umjesto vodenih boja, koji su obilježje tehnike akvarel, širokobriješki slikar Ivan Zovko na svojoj paleti upravo je miješao tempere.
Ljubav prema akvarelu
- Pa mene često vežu uz akvarel, vjerojatno zbog toga što većina slikara bježi od ove tehnike, a ja je jednako rabim kao i sve ostale. Jednako slikam i temperama i uljem. Kada mene pitate koja mi je tehnika najdraža ili u kojoj sam najbolji, ne znam za koju bih se odlučio - kaže Zovko, kojeg je ožujsko sunce izvuklo iz dnevnog boravka ili mu je pak sinula neka ideja i spustio se u svoj atelje kako bi je realizirao. Istisnuo je nekoliko boja na svoju paletu i velikim zamahom ovećim kistom na zategnutom platnu razvlačio boje.
Oko njega stotine slika, svih tehnika i veličina. Rekao bih, pravi nered. Ipak, sve je u skladu. Dok sam ja pokušavao ući u dušu umjetnika i u slikama prepoznati ljepotu krajolika, slika koju je počeo raditi prije nekoliko minuta već je počela dobivati svoje konture.
Ivica, pod tim imenom ga svi poznaju, živahno je zamahivao svojim kistom. Tko bi rekao da će za koju godinu zagaziti u deveto desetljeće života, a skoro toliko i bavljenja umjetnosti.
- Pa ja sam i prije nego sam pošao u prvi razred, spuštajući se kroz Borak u Široki Brijeg, uvijek zastao na trenutak i divio se Silosu, a zamišljajući kako bi bio idealan za slikanje i izradu makete. Već u prvom razredu osnovne škole u domu u Vitini, upravitelj Rade je primijetio moju nadarenost i kupovao mi materijal za slikanje, a moji radovi krasili su zidove doma. Svaki mjesec uprava doma je priređivala izložbu od mojih radova. Tako sam ja u isto vrijeme učio slova i brojeve i, recimo, bavio se slikarstvom - kaže Ivica.
I u višim razredima, tada je to bilo poslije četiri razreda, Ivičinu nadarenost zapazila ju učiteljica Tepurić koja ga poticala na slikarstvo, a i uputila ga u srednju školu u Split. Što je za njega bilo najvažnije, dala mu je novac za put, inače ne bi mogao otići. Nakon uspješno završene Škole primijenjene umjetnosti u Splitu, koja je trajala pet godina, Ivica odlazi na studije u Zagreb, gdje završava Likovnu akademiju.
I prije nego što je počeo raditi u školi, Ivica je za tadašnje prosvjetare uradio niz ilustracija bajki. U svom prosvjetnom radu iznimno je pazio na učenike koji su imali dara za slikanje ili kiparstvo i činio sve da ih usmjeri na umjetnost. Tako je, zahvaljujući Ivici, više desetaka učenika završilo umjetničke škole, a mnogi od njih su danas poznati umjetnici.
Premda su njegove slike raznih tehnika, nikada nije ničim zamijenio ljubav prema prirodi i akvarelu, pa je tako pejzaž najčešći motiv na njegovim akvarelima. Svojim akvarelima on evocira uspomene na lijepe prizore svog rodnog Crnča i mlinica u Borku, koji je s ljubavlju i predanošću cijeli život slikao.
Inspiracija iz prirode
Slikar je krajolika u akvarelu, temperi i ulju, tražeći nadahnuće u napuštenim ili, kako sam reče, zapuštenim, starim kućama i krajolicima. Iako je u poodmakloj dobi, intenzivno se posvećujući svim tehnikama, tražeći nadahnuće u prizorima iz prirode, slikajući u tradiciji impresionista, Ivica se posvećuje svakodnevnim prizorima, apsorbirajući doživljaj boje i sunčeve svjetlosti, u mekim i širokim potezima kista kojima ocrtava pročelja slamnatih staja, sjene drveća, prostrane livade i oranice te šarenilo cvijeća i trave i tek nabujale potoke.
Iz ateljea, koji se nalazi u podrumskim prostorijama, idemo u potkrovlje. Opet stotinu završenih radova. Tu je i pribor za obradu drveta. Ivica sam zateže platna, a da mu se i rad s figurama, uglavnom u drvetu.
- Romantik u likovnoj stvarnosti. On doživljava ljepotu tilovine i cvijeća. Cijeli život uživa i voli ljepotu procvalih Voštana. Okupiran je detaljima koje pokušava uravnotežiti u svakom kutu slike, a kojoj želi uloviti svaki detalj. Klasična likovna škola u kojoj je Ivica dosta discipliniran.
Njegovi pejzaži su puni detalja, pa čak i oni apstraktni su romantični, koji su u kasnijoj dobi kod Ivice sve češći. Cijeli njegov opus ima put od onog romantičnog pejzaža pa sve do apstraktne vidljive razbarušenosti - rekao je akademski slikar Anđelko Mikulić, naglašavajući kako nikada ne bi otišao na akademiju da ga nije Ivica uputio.
Kako kaže Ivica, kada se šeće u prirodi, zapazi zanimljive oblike drveta, a tada se lati turpije i stakla te figuri dadne neke nove osobine. Doduše, posljednjih godina je sve više vezan uz zatvorene prostore. Njegove slika danas krase mnoge stanove diljem BiH i Hrvatske, a poneka završi i u drugim dijelovima Europe, a neke odu i “preko bare”. Ponosan je što je njegova slika darovana i dr. Franji Tuđmanu. Premda su njegove slike izlagane na mnogim izložbama, nije nikada imao samostalnu. Pun je hvale za akvarele Vincent van Gogha.
