Ponešto se može naći svakim danom, ali glavna je prodaja petkom koji je na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima postao pazarni dan. Tada se, uz voće i povrće, na prilazu veletržnici može kupiti, kako prodavači kažu, sve "što ti srce poželi" - od, primjerice, domaćih jaja, ljekovitih trava, meda, vina, rakije, maslinova ulja, domaćeg mlijeka, sirutke pa sve do domaće, riječne i morske ribe, goveđeg, bravljeg i jarećeg suhog mesa, različitih svinjskih delicija od čvaraka do pršuta. Navedeni proizvodi s početkom klimatološke zime dolaze u središte pozornosti.
Suho meso doprema se iz krajeva gdje ima više stoke, od istočne Hercegovine, dijelom iz Bosne pa do Kupresa. Neki od prodavača, uz suho meso, nude i trajne mliječne proizvode, kao što su različite vrste kravljih i suhih ovčjih sireva. Teorije nutricionista na ovim prostorima nedavno je u razgovoru za Večernjak "uzdrmala" Ivana Vujnović iz Stoca, starica koja "gazi" 103. godinu, izjavom da je stalno jela suho domaće meso, svježeg do natrag pedesetak godina nije ni bilo jer nije bilo hladnjaka, meso se sušilo i onda tijekom cijele godine jelo, a navika ostala.
Ono što je bitno istaknuti, a što je baka Ivana pripomenula, jest podatak da se jelo sve domaće, pa i brašno, dok se ulje kupovalo samo za pečenje uštipaka. Kuhalo se i peklo na svinjskoj masti, dok je loj od ovna bio delicija. Tako je nekada bilo, a slijedeći tu tradiciju i navike potrošača, ponašaju se i proizvođači suhog mesa. No, kako bi to bili, moraju biti i uzgajivači stoke ili barem svinja.
Nema ih puno, ali su, sudeći po posjećenosti tri-četiri štanda na kojima su izloženi ti proizvodi, jako popularni. U tom nizu najjeftinija su sušena svinjska rebra - 17 KM za kilogram, s dosta mesa, naglašava prodavač Milan Damjanac. Slijedi bijela slanina - 18 KM, šarena slanina i domaće kobasice su po 22 KM, domaći široki kulen, vojvođanski recept, je 24 KM. U Hercegovini popularna svinjska pečenica je 28 KM, kao i svinjska ribica, dok je pršut bez kosti 30 KM. Vjerovali ili ne, cijenu kao pršut imaju i čvarci - 30 KM. Nakon specijaliteta od domaćih svinja, slijede cjenovno "teže" kategorije, sušeni loj od ovna je 30 KM, ovčja plaha je 40 KM, istu cijenu ima i goveđi pršut. Najcjenjenija je suha kozletina - 45 KM, jarčevina bez kosti 50 KM... Prodavače smo pitali kako ide prodaja suhomesnatih proizvoda, posebno ovih skupih.
- Svinjsko meso, posebno šarena slanina, ide odlično. Dosta dobro idu i drugi proizvodi od svinja, a skupo meso, ovčja i kozja plaha i jarčevina, manje se traži. To kupuju određeni kupci, ljudi koji znaju što je to meso i jednu ga s guštom. Dođu, kupe kilo, dva, pet, kako tko može. Vjerujte, jarčevina se u Nevesinju cijeni 55 KM, meni je tu cijenu teško reći pa dajem po 50 KM - kaže Milan Damjanac iz Nevesinja, koji je registrirao obrt tradicionalnih proizvoda. Slično smo čuli i na drugom štandu, gdje Novka i Milan Ratković u ponudi uz, primjerice, sok od drenjine, ocat od jabuka…, imaju, kako se to u istočnoj Hercegovini kaže, i "suhovinu".
- Kad kažeš cijenu, skupo je, no, ako uzmeš da je jegulja dvostruko skuplja od jarčevine, onda i nije. Da bi se dobila kvalitetna jarčevina, jarac mora imati najmanje tri godine. Treba ga uzgojiti, osušiti i donijeti ovdje - kaže nam Milan Ratković, koji ima i svojevrsnu jarčevinu bez kosti, koja je 55 KM. - Kupci su ciljani, dakle, oni koji su došli baš to meso kupiti. Prodaja nije velika, ali moraš to imati uz drugu robu jer oni koji kupuju jarčevinu, zahvalni su kupci, uzmu i druge robe - dodaje Ratković. Drugim riječima, to su kupci dubljeg džepa ili ljubitelji baš tog mesa kojima cijena nije toliko bitna koliko je gušt.
