Budući da je jezik najizražajnija i najprepoznatljivija forma kulturnog identiteta jednog naroda, odnosno etnije, od osobitog je značaja u višenacionalnim i višejezičnim političkim zajednicama i sustavima, a bosanskohercegovački je jedan od takvih, imati vidljivost standardnog jezika, uključujući njegovu gramatiku, pravopis i rječnik, u tijelima javne uprave ili barem u medijskoj prezentaciji rada tijela javne uprave, piše Večernji list BiH.

I dok je u kontekstu hrvatskog jezika situacija na državnoj razini, odnosno na mrežnim stranicama Vijeća ministara, uglavnom zadovoljavajuća, a na mrežnim stranicama Vlade Federacije kronično nedostaje dovoljna razina uporabne norme, odnosno njezine pretpostavke vidljive kroz kodifikaciju, na stranicama institucija RS-a stanje je izrazito lošije. Barem na mrežnim stranicama Vlade Federacije imate opciju odabrati jedan od triju Ustavom prepoznatih jezika u Bosni i Hercegovini te ćete, ako odaberete hrvatski, ipak pronaći lekseme hrvatskog standardnog jezika. Daleko je to od ravnopravnog, međutim, stanje u Republici Srpskoj na potpuno je drugoj razini nepoštivanja postojanja hrvatskog jezika kao realnosti u BiH, pa tako i u ovom njezinu entitetu.

Tako na mrežnim stranicama Vlade Republike Srpske, odnosno Narodne skupštine Republike Srpske, uopće ne postoji opcija biranja jednog od triju jezika (engleski postoji), već je on po automatizmu srpski. Ironija je da upravo Ustav Republike Srpske, odnosno njegov članak 7., izrično navodi da su službeni jezici Republike Srpske: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, dok su službena pisma ćirilica i latinica. I, zaista, ćirilicu kao pismo možete odabrati, baš kao i latinicu, no hrvatskog jezika ni na mapi. Nevjerojatno je da u 2026. godini, kada iz Republike Srpske svakodnevno slušamo poruke o važnosti poštivanja konstitutivnosti naroda i povratku na “izvorni Dayton”, jedan konstitutivni narod, onaj hrvatski, ali isto tako bošnjački, pretraživanjem mrežnih stranica najviših tijela zakonodavne i izvršne vlasti Republike Srpske ne može pronaći svoje lekseme, gramatiku, pravopis. Budući da je pomalo nevjerojatno da na mrežnoj stranici Vlade RS-a, kao i Narodne skupštine RS-a, uopće nema mogućnosti odabira jezika konstitutivnih naroda, vodili smo se preostalom mogućnošću, koliko god ona bila zanemariva, a to je da u samim tekstovima, priopćenjima i najavama pronađemo tragove hrvatske pisane riječi.

Za potrebe ovog teksta proveli smo jezičnu analizu deset tekstova s mrežne stranice Vlade Republike Srpske objavljenih u razdoblju od 21. kolovoza do 5. studenoga ove godine, a u njima su priopćenja napisana standardnim srpskim jezikom. Analizirali smo, koristeći iste kriterije, i tri nasumično odabrana teksta na mrežnoj stranici Narodne skupštine Republike Srpske objavljena od početka godine pa do kraja srpnja 2026. godine te u njima, ni uz sav napor i dobru volju, nismo uspjeli pronaći tragove hrvatskog standardnog jezika.

Tematiku prepoznavanja i vrednovanja jezika naroda koji bi trebao biti konstitutivan na cijelom području Bosne i Hercegovine, pa tako i na prostoru entiteta Republika Srpska, svakako bi trebalo podignuti na višu razinu tražeći mogućnost odabira jezika na početnim stranicama ključnih institucija RS-a.

Sprema se nova velika pogodnost za hrvatske umirovljenike, odvojeno gotovo 8,5 milijuna eura