Novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama usvojen je u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. Ovim zakonom Federacija BiH čini ključni korak prema usklađivanju svog zakonodavstva s Konvencijom Vijeća Europe te uvodi značajne reforme u zaštiti žrtava nasilja. U razgovoru s ministrom pravosuđa FBiH Vedranom Škobićem doznajemo više o ključnim novinama koje zakon donosi, njegovu značaju za društvo i daljnjim koracima u njegovoj provedbi.
Večernji list: Što je bio glavni cilj donošenja novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama u Federaciji BiH?
- Osluškivali smo što se događa u društvu. Vidjeli smo, nažalost, posljednjih godinu dana kako su se dogodili nemili događaji, čime je to rezultiralo i morali smo reagirati na ovaj način. A to je praktički stroži način da kroz ove zakonske okvire posve pooštrimo pristup kada je u pitanju zaštita od nasilja u obitelji. Kada kažem pooštrimo, mislim na to da uvedemo različite vrste mjera, različite vrste sankcija i to je praktički institucionalni pristup države u zaštiti žena i zaštiti obitelji. I ne samo to. Povod donošenja ovoga zakona je usklađivanje tog postojećeg zakona s Istanbulskom konvencijom. Naravno, i s određenim preporukama Europske unije koje su nam u obvezi još od svibnja 2024. godine. Ono što jest, istina je da smo mi taj zakon već ranije pripremili. Međutim, upravo zbog tih smjernica iz 2024. godine malo smo bili zastali. I cijeli smo zakon uskladili s tim smjernicama, a bit usklađivanja jest davanje institucijama, odnosno državi većih ovlasti i boljih mehanizama zaštite žena i djece. To je bit.
Večernji list: Koje su to zapravo nove hitne mjere zaštite? Zakon uvodi, dakle, koje su institucije odgovorne za to provođenje!
- To su redom, počevši od tužiteljstva i policije, Centar za socijalni rad, zdravstvene institucije, pa i sigurne kuće. Po ovome sustavu sada su svi uključeni kad je u pitanju zaštita žena od nasilja u obitelji. Svi oni ovim su zakonom pozvani poduzeti sve dostupne radnje. Imamo dvije vrste propisanih mjera - redovite koje izriče sud te hitne koje izriče policijsko tijelo u prvih četrdeset i osam sati. I ne samo to. Išli smo još dalje. Uveli smo i jedan institut lišavanja slobode u trenutku kada se čak nema ni vremena djelovati hitnim mjerama. Dakle, kada policijski službenik na licu mjesta utvrdi kako je nasilje toliko izraženo, da u tom danom trenutku može djelovati i lišiti slobode počinitelja nasilja na 24 sata. Dakle, imamo lišenje slobode, imamo hitne mjere od 48 sati. Naravno, imamo klasično određivanje mjera koje određuje sud.
Večernji list: Molim vas, konkretizirajte to?!
- Pod tim mjerama podrazumijeva se, prije svega, zabrana pristupa žrtvi. Zatim određivanje mjere koja onemogućava počinitelju boravak u tom kućanstvu ili drugom objektu gdje žrtva živi. Zatim je tu zabrana komunikacije i niz drugih mjera kojima se štiti žrtvu. Ono što posebno treba naglasiti je da je u redovitim mjerama propisana mogućnost elektroničkog nadzora lokacije počinitelja nasilja. Što to znači? To su takozvane nanogice na osnovi kojih će se u svakom trenutku, a sud će određivati obvezu nošenja "nanogice", znati lokacija nasilnika. Odnosno, bit će alarmirana policija, žrtva, ali i sami nasilnik onoga trenutka kada iziđe iz kruga koji mu je sud odredio o zabrani prilaska. Recimo, ako je sud odredio zabranu prilaska na 200 ili 100 metara, u danom trenutku bit će alarmirana policija i žrtva koja se može u tom trenu ili sakriti ili potražiti pomoć u susjedstvu, ući u širu masu ljudi. Dakle, to su neki mehanizmi koji se izravno tiču zaštite kroz ovaj zakon.
Večernji list: Kakve se novosti događaju vezano uz sigurne kuće?
- Propisali smo, prije svega, određene standarde koje sigurne kuće moraju zadovoljavati kako bi uopće pružale tu vrstu socijalne zaštite. I ono što je najvažnije, propisali smo mogućnost da se sigurne kuće sada mogu osnovati i kao ustanove, što znači da sigurnu kuću, osim nevladinih organizacija i udruga, mogu organizirati sve razine vlasti, od općinskih do državnih. Jer znamo kako se ustanove osnivaju, u skladu s uredbom sa zakonskom snagom. Tako da sad na ovaj način imamo mnogo bolji mehanizam zaštite. Također, ono što je bitno naglasiti jest da je propisan način financiranja, gdje je Federacija iz svojih sredstava ove godine osigurala milijun i 700 tisuća konvertibilnih maraka za takozvani hladni pogon sigurnih kuća. Naravno, sve ostale troškove snosit će lokalne, odnosno niže razine vlasti. U izmjenama zakona imamo i obvezno psihosocijalno liječenja počinitelja nasilja. Zatim, uveden je niz prava koja žrtva ima, od prava na naknadu punomoćnika ili prava na medicinsku zaštitu. Ima ih više od dvadeset.
Večernji list: Jesu li ovim zakonom usklađena očekivanja iz dokumenata poput Konvencije Vijeća Europe i EU smjernica o suzbijanju nasilja nad ženama?!
- U većem dijelu. Ono što je bitno kad je to što ste naveli u pitanju, Istanbulska konvencija i druge preporuke jesu pojmovi. Kad to kažem, značajno smo proširili pojam tko je uistinu nasilnik, a tko je žrtva, tko je obitelj, tko čini obitelj. U tom smo dijelu propisali čak i određene vrste intimnih veza, pa čak i ako partneri ne žive zajedno u braku. Čak ne moraju strogo zajedno živjeti u braku. Prije se u praksi pokazalo kako je upravo u tom dijelu bio problem da tužiteljstva odnosno policijska tijela ne mogu naći poveznicu između žrtve i nasilnika. A mi smo sada napravili takvu pravnu podlogu da se svatko tko ima određenu vrstu odnosa, bilo intimnog ili obiteljskog, može podvesti pod taj zakonski pojam.
Večernji list: Ministre, je li ovim zakonom izmijenjena i kaznena politika prema počiniteljima nasilja u obitelji?
- Jest jednim dijelom. Mi smo u ovom zakonu propisali jednu blanketnu dispoziciju, odnosno normu, gdje smo kroz ovaj zakon propisali jedno kazneno djelo, a koje se tiče kršenja određenih mjera zabrane. Recimo, sud odredi mjeru zabrane pristupa, a počinitelj je prekrši. Prema sadašnjem zakonu, koji je još na snazi, kazna za takav prekršaj bila bi od 500 do 1500 maraka, što smo smatrali da je izrazito nisko propisano. Mi smo sad propisali čak i kaznu zatvora do tri godine. Mislim da upravo u tome i jest cilj kojem smo mi pristupili, a to je pooštravanje cijele politike. Ono čega se moram dotaknuti vezano uz ovaj zakon, a, nažalost, taj zakon nije bio na dnevnom redu Zastupničkog doma, jest Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine koji je uvelike podigao donje granice za kaznena djela protiv spolne slobode i morala, odnosno ova djela, da ih tako nazovemo, koja se tiču nasilja u obitelji. Tako da, recimo, gdje smo god imali novčanu kaznu, mi smo to podigli na zatvorsku kad su u pitanju nasilje u obitelji, silovanje, uhođenje. U oba zakona propisali smo da se izvršenje određenih kaznenih djela može izvršiti po osnovi telekomunikacijskih sredstava.
Večernji list: Što to znači?
- To znači da smo artikulirali upravo ovo što se događa u društvu, a to su raznorazne mreže i platforme. Ne znam, recimo gdje se vrši psihičko nasilje maloljetnika, žena i djece, gdje se djecu mami na pornografiju te se događaju ozbiljne anomalije. Do sada je to područje bilo manje kontrolirano. E, sad, na ovaj način propisali smo da je izvršenje kaznenog djela upravo putem tih sredstava. Tako da mislim da je tužiteljstvima i policiji dan širok spektar da mogu djelovati i sankcionirati počinitelje.
Večernji list: Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ima veliku ulogu u provedbi novih mjera podrške žrtvama nasilja.
- Ovo je multidisciplinarni zakon koji se naslanja dobrim dijelom na Federalno ministarstvo pravosuđa, jednim dijelom na Ministarstvo rada i socijalne politike i nešto se u jednom dijelu malo naslanja na Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo zdravstva. Što se tiče policije, ono što je bitno je naglasiti što je novina ovoga zakona, to je da svaka policijska uprava mora imati poseban tim, obučen kadar koji će se baviti nasiljem u obitelji. Ranije smo imali situaciju da se obična pljačka trgovine i nasilje u obitelji isto tretira, da to radi isti policijski službenik. Međutim, znamo da u policijskim odjelima imamo Odjel za opći kriminalitet ili pak terorizam. Na ovaj način uvodimo specijalnost tog odjela koji će se baviti samo nasiljem, koji će vršiti procjenu rizika svakog pojedinog slučaja koji se prijavi. Ovim je zakonom propisana i obveza da policija mora izići na svaki poziv na lice mjesta. E, to je ono da smo policiji dali velike ovlasti da radi, navrijeme spriječi počinjenje obiteljskog nasilja.
Večernji list: Jasni su mi vaši ishodi. Teško je govoriti o procjenama, ali čime mislite da će u skoroj budućnosti rezultirati ovaj zakon?
- Nama je cilj u svakom slučaju djelovati kako bismo spriječili nasilje, dakle, preventivno. Svaki zakon koji u sebi sadrži određene mjere i određene sankcije djeluje specijalno na onoga koga se tiče, ali i djeluje općenito prema svima koji vide da je određen počinitelj kažnjen i kako se prema njemu postupa. Vjerujem da uz ovako velike ovlasti policije i velike ovlasti tužiteljstva ni jedan slučaj nasilja danas ne može proći nekažnjeno i neprimijećeno. Također želim istaknuti da se centri za socijalni rad moraju itekako uključiti u primjene ovoga zakona jer smatram, kada su u pitanju prevencija i sprječavanje nasilja, da je to dobrim dijelom u njihovim rukama, odnosno da centri za socijalni rad moraju u startu prepoznati te anomalije u lokalnim sredinama. Upravo ćemo time spriječiti svako nasilje, ali, evo, sada kroz ovaj zakon imamo, što bismo rekli, i zakonsku osnovu kako to učiniti.
