Napušteni gradovi diljem svijeta predstavljaju tihe, ali moćne podsjetnike na krhkost ljudske civilizacije. Nekada puni života, zvukova i svakodnevne vreve, danas su to pusta mjesta zarobljena u vremenu, obrasla prašinom, tišinom i misterijem. Razlozi njihova napuštanja variraju od prirodnih katastrofa, ekonomskih kolapsa i ratova, do ekoloških katastrofa i političkih odluka. Bez obzira na uzrok, svaki od tih gradova priča jedinstvenu i često potresnu priču o ljudima koji su ih morali napustiti. Tako je jedan urbani istraživač otkrio zapanjujuće očuvano ljetovalište u Japanu gdje se oronuli hoteli i dalje uzdižu uz liticu pored rijeke, a prema izvješćima, turističko naselje netaknuto je više od tri desetljeća.
Luke Bradburn (28) naišao je na zaboravljenu turističku destinaciju Kinugawa Onsen tijekom putovanja u Japan početkom 2024. godine. Iako mu je prvotni cilj bio dokumentirati isključenu zonu Fukushime, Bradburn je otišao dalje od tog područja i naišao na "grad duhova", prenosi New York Post. "Izviđao sam druge obližnje lokacije kada sam naišao na cijeli ovaj okrug napuštenih hotela. Bilo je kao da ste ušli u grad duhova", rekao je Bradburn. Kinugawa Onsen nekoć je bio živahno ljetovalište poznato po svojim prirodnim termalnim izvorima, a počelo je propadati početkom 1990-ih tijekom japanske ekonomske krize.
Kako je turizam presušio, tako su se mnogi hoteli zatvorili, no zbog strogih zakona o nekretninama u zemlji, zgrade nikada nisu srušene. Mnogi su ostale u pravnom limbu nakon što su vlasnici umrli bez nasljednika ili potpuno nestali. "U Japanu je to jako drugačije. Stopa kriminala je toliko niska da napuštene zgrade ne bivaju opljačkane ili uništene tako brzo. U nekim slučajevima potrebna je dozvola vlasnika za rušenje, a ako je vlasnik preminuo, po zakonu to ne mogu učiniti 30 godina", objasnio je Bradburn.
Ono što je danas ostalo čini se kao jezivi prizor, s cijelom ulicom masivnih, višekatnih hotela koji polako trunu. Bradburn je proveo šest sati prolazeći zaraslim stazama, slomljenim stubištima i opasnim liticama oko pet ili šest od dvadesetak građevina. Profesionalni istraživač kretao se između zgrada kroz međusobno povezane hodnike. "Izvana je sve zaraslo i propada, ali iznutra su neke sobe bile besprijekorne, kao da ih nitko nije dirao desetljećima", objasnio je Britanac.
Bradburn se našao u hotelskim predvorjima punim zaboravljenih ostataka prošlosti: tradicionalnih japanskih onsen kupelji, netaknutih soba, čak i pića koja su još uvijek stajala na stolovima. "Jedna od najčudnijih stvari bila je ući u predvorje i vidjeti ogromnog prepariranog jelena i sokola kako još uvijek stoje tamo. Bilo je bizarno. Već sam prije vidio slike na internetu, a onda smo se odjednom našli licem u lice s tim. Neki prostori djelovali su poput vremenskih kapsula", rekao je 28-godišnjak.
Objasnio je da je ondje pronašao arkadne automate još uvijek pune igračaka. "Bilo je nadrealno", rekao je te je dodao da je veliki dio tog područja bio izuzetno opasan za kretanje. "Nedostajali su podovi, stubišta su visjela, a na nekim mjestima morali ste se vratiti jer se sve urušilo. U nekim područjima bilo je stvarno nesigurno", objasnio je. Bradburn je rekao da je cijelo iskustvo općenito bilo emocionalno i dezorijentirajuće.
"Dobivate osjećaj kakav je život ovdje morao biti na vrhuncu, a onda je jednostavno stao. Jezivo je, tužno i fascinantno u isto vrijeme", rekao je. Kinugawa Onsen i dalje privlači znatiželjne posjetitelje, ali grad duhova napuštenih hotela stoji kao tiha i tajanstvena relikvija japanskog turističkog procvata i propasti