Dana 18. ožujka 2026. navršavaju se 32 godine od dana kada je prekinuta jedna od najtežih i najdužih opsada – opsada Hrvata žepačkog kraja.
Punih 268 dana, od 24. lipnja 1993. do 18. ožujka 1994., trajala je borba za goli opstanak. Borba da se ostane na svome, na zemlji svojih predaka, na ognjištima koja su bila sve što su imali.
Opsada Žepča predstavlja jedan od najsloženijih i najtežih perioda sukoba između HVO-a i Armije BiH. Specifičnost Žepča bila je u tome što se radilo o potpunoj enklavi, okruženoj s jedne strane snagama Armije BiH, a s druge strane snagama Vojske Republike Srpske.
U potpunom okruženju, između Tešnja, Maglaja, Zavidovića i Zenice, branitelji HVO-a držali su crtu dugu 64 kilometra, na 543 položaja. Nisu branili samo prostor – branili su svoje obitelji, svoj narod i pravo na život.
"To nisu bili dani – to su bili mjeseci tame, gladi, straha i neizvjesnosti. Bez struje. Bez hrane. Bez osnovnih uvjeta za život. Samo jedan telefon – jedina nit koja je povezivala ovu opkoljenu enklavu s ostatkom svijeta. Dok su muškarci stajali na prvim crtama obrane, u rovovima i na brdima, gledajući smrti u oči, žene i djeca su u tišini nosili teret svakodnevice – boreći se da obitelj preživi još jedan dan. Svaki novi dan bio je pobjeda. Ta sloboda je skupo plaćena. Život je izgubilo 257 hrvatskih branitelja. Njih 639 je ranjeno – mnogi i više puta. Zarobljena su 44 pripadnika HVO-a. Iza svake brojke stoji ime. Iza svakog imena – obitelj, majka, dijete, nedosanjani snovi. Stradali su i civili. Stradala su i djeca", napisali su UNRO HVO ZDŽ.
Prvi dani napada bili su najkrvaviji. Borbe su se vodile za svaku kuću u samom središtu grada. Mnogi civili su stradali u unakrsnoj vatri ili od snajperskog djelovanja.
Jedan od najtežih zločina tijekom sukoba u žepačkom kraju dogodio se 16. kolovoza 1993. u naselju Kiseljak. Prema dokumentiranim podacima, u napadu postrojbi Armije BiH ubijeno je više od 40 osoba (vojnika HVO-a i civila), među kojima je bilo i djece te staraca.
Tijekom 268 dana, u Žepču je boravilo na tisuće izbjeglica iz okolnih mjesta. Hrane gotovo da nije bilo, struje i vode također, a bolnica u Žepču (improvizirana u podrumskim prostorijama) radila je u nemogućim uvjetima, često bez anestetika i osnovnih medicinskih potrepština.
Grad je svakodnevno bio pod topničkom paljbom. Uništene su brojne stambene zgrade te katolička crkva sv. Ante Padovanskog.
"I zato ovo nije samo obljetnica. Ovo je podsjetnik. Podsjetnik na hrabrost, na žrtvu i na cijenu slobode koju danas živimo. Da nije bilo tih ljudi, njihove odlučnosti i spremnosti da polože život za druge – pitanje je bi li danas bilo života na ovim prostorima. 111.xp brigada Žepče i njezini branitelji zauvijek su se upisali u svijetlu i časnu povijest hrvatskoga naroda. Na nama je da ih nikada ne zaboravimo. Da pamtimo. Da poštujemo. I da budemo dostojni njihove žrtve", poručili su UNRO HVO ZDŽ.