Životne mi energije baš nikada nije nedostajalo. Imam 62 godine i dan mi je prekratak za sve moje projekte. Radim kao profesor na fakultetu, snimam i pripremam materijale za novu edukacijsku platformu, snimam svoj vlog, putujem, učim kineski i spremam ispit za 5. stupanj, a u fazi sam i proba za predstavu za djecu koju ću igrati - na kineskome! - govori nam svestrana Vitomira Lončar koja je prije pet godina spakirala svoje stvari u jedan kovčeg i sa suprugom Ivicom Šimićem odselila se iz Hrvatske te započela novi život u gradu Xi'anu, u srcu Kine. Grad je to koji je prijestolnica 13 dinastija, a svoje zlatno doba imao za vrijeme dinastije Tang, od 6. do 9. stoljeća. - Već u to vrijeme Xi'an je imao milijun stanovnika i bio je najveći grad na svijetu. Imao je umjetničku akademiju (glazba i ples) još u 8. stoljeću i bio je središte umjetnosti i kulture.
Danas Xi'an ima 12 milijuna stanovnika, a poznat je po svojim „Vojnicima od terakote" - objašnjava glumica, doktorica znanosti i profesorica koja nije jedina naša umjetnica koju je Kina očarala. Tri godine nakon Vitomire svoju sreću u dalekoj Kini odlučila je potražiti i njezina kolegica glumica Suzana Nikolić (56) koja živi u Šangaju i predaje na najprestižnijoj glumačkoj akademiji u Kini Shanghai Theatre Academy. Obje su velike avanturistice koje veže ljubav prema putovanjima, a iako Xi'an i Šangaj dijeli više od 1300 kilometara, njima to ne predstavlja nikakvu prepreku pa slobodno vrijeme, dok Vitomirin suprug režira i drži predavanja po cijeloj Kini, njih dvije koriste za istraživanje ljepota čudesne Kine. Nedavno su zajedno posjetile Tibet, a prenoćile su i u baznom kampu Mt. Everesta.
- Obje smo odavno željele posjetiti Tibet, ali sve od studenoga 2019. pa do kolovoza ove godine bio je zatvoren za strance. U kolovozu je prva grupa stranaca dobila propusnice, a nakon toga je ponovno došlo do prekida. Ukratko, imale smo sreće i priključile smo se prvoj sljedećoj grupi, od 30. rujna do 7. listopada 2021. U to vrijeme u Kini su praznici koje smo provele na ovome zaista iznimnom putovanju - kaže nam Vitomira. Njihova avantura započela je u glavnom gradu provincije Tibet - Lhasa.
- Tamo smo provele tri dana. Polako, usporenim tempom, obilazile smo njezine znamenitosti i prilagođavale se životu na nešto malo manje od 4000 metara nadmorske visine. Imale smo blage simptome visinske bolesti na koje smo bile spremne. Nakon toga krenule smo u grad Xigaze, a na putu smo se penjale na visine do 5000 metara. Vrhunac našeg putovanja bio je odlazak u 1. bazni kamp Mt. Everesta (s kineske strane), koji je ujedno i mjesto s kojeg se najbliže može vidjeti Chomolungma (kako se zove Mount Everest na kineskome). Prolazili smo i pokraj „supruga" Chomolungme (planina je u ženskom rodu), također impresivne planine visoke više od 8000 metara - kaže Lončar i dodaje da je tjedan dana prije putovanja počela uzimati tradicionalne kineske lijekove kako bi umanjila simptome visinske bolesti.
- I kći i suprug brinuli su se hoću li moći izdržati i kako će sve proći, ali kako sam u odličnoj fizičkoj kondiciji, pazim na svoje zdravlje, znali su da neću ići preko svojih granica. Bez obzira na sve pripreme i upozorenja, moram priznati da mi nije bilo lako, pogotovo kad smo došli na 5250 metara visine. Svih deset članova naše grupe imalo je jače ili slabije simptome visinske bolesti, a dvoje je završilo na kisiku. Iskreno, svi smo bili spremni za kisik. Noć u baznom kampu bila je jedna od najtežih u mom životu - iskreno priznaje Lončar koja je ondje noć provela s ljudima iz cijelog svijeta. - U našoj maloj grupi bilo nas je deset, i to iz Poljske,Albanije, Kazahstana, Njemačke, SAD-a, a mogućnost komunikacije s ljudima iz različitih kultura uvijek je prilika za učenje - kako o drugima tako i o sebi. A kada je sve to još u nevjerojatnim okolnostima i predivnoj prirodi, onda je dobitak još i veći - govori glumica koja nam je otkrila i kako danas izgleda život u Kini s obzirom na globalnu pandemiju koronavirusa.
- Maske se nose u javnom prijevozu, obvezno je mjerenje temperature, skeniranje koda pri ulasku u sve javne objekte, uključujući i trgovačke centre, česta su testiranja... Novih slučajeva nemamo. U našim medijima svašta čitam o stanju u zemlji u kojoj živim, ali nigdje ne mogu naći ono ključno, a to je da Kinezi snažno podržavaju sve mjere svoje vlade. A nekako mi se čini da je to najvažnije - napominje Lončar. S druge strane nekim odlukama naše Vlade poprilično je razočarana. U mirovini je već šest godina, no napominje ne svojom voljom. - Samostalni umjetnici u Hrvatskoj jednostavno nemaju izbora, kada steknu uvjete za prijevremenu mirovinu - moraju ići. Trenutak odlaska u mirovinu 2015. godine jako me pogodio, ali kako sam prije više od pet godina odlučila više se ne baviti javnim djelovanjem u Hrvatskoj, neću širiti ovu temu. Previše sam energije imala i onda i sada, tako da i ne razmišljam više o tome da sam zapravo umirovljenica - smije se Vitomira koja ni u mirovini 'ne miruje'. Nedavno je tako objavila knjigu "Vrijeme za promjenu" na hrvatskom, engleskom i kineskom jeziku. - Knjiga je nastala ove zime iz potrebe da pomognem mladim ljudima (a i ostalima koji žele promijeniti svoj život) da hrabrije krenu u promjenu. Živimo u vremenu nevjerojatno brzih mijena i nije se jednostavno nositi sa svime što nam današnjica nosi. Moja knjiga, objavljena u Biblioteci Mala scena kao e-knjiga (dostupna na Amazonu), koju je uredila moja kći Buga Marija Šimić, na jednostavan način vodi kroz proces promjene, a također daje osnovna znanja o vođenju jednostavnih projekata. Zasad su povratne informacije odlične. Knjiga je također dio većeg projekta na kojemu Buga i ja radimo, a riječ je o edukativnoj platformi VestaLLLs koja će uskoro izići pred javnost i tada ćemo više govoriti o projektu - otkriva Lončar čiju su kvalitetu prepoznali i u Xi'anu gdje joj je početkom tjedna pripala čast da održi govor vezan za kulturu i digitalizaciju na konferenciji Euro Asia Economic Forum na temu kazališta za djecu u digitalnoj eri.
Veliko je to priznanje za jednu Hrvaticu koja, priznaje sjetno, neostvarenih snova ima samo u zemlji u kojoj se rodila i živjela 57 godina.
