Prošla su tri pol desetljeća od herojskog čina Širokobriježana i mještana susjednih mjesta, koji su u mjestu Polog, koje se nalazi između Mostara i Širokog Brijega, goloruki zaustavili kolonu tenkova i oklopnjaka takozvane JNA. Taj 7. svibnja 1991. jedan je od datuma iz novije povijesti koji zaslužuju posebnu pozornost povjesničara, politologa, sociologa i medija. S povijesnog odmaka od 35 godina valja rasvijetliti što bi i kako bilo, ali i čega ne bi bilo, da goloruki hercegovački Hrvati, spremni i na smrt, nisu stali ispred upregnutog vojnog stroja od oko 150 tenkova i oklopnjaka u velikosrpski projekt osvajanja velikog dijela Hrvatske i čitave BiH, piše portal Večernji.ba. Ta dugačka i prijeteća kolona krenula je iz mostarske vojarne JNA i uputila se u smjeru Širokog Brijega kako bi se stacionirala na područje Sinja s ciljem presijecanja juga Hrvatske i stavljanja u okruženje čitave BiH. Brojni povjesničari i vojni analitičari slažu se oko toga da je taj događaj više nego značajno utjecao na ukupan rasplet ratne i političke drame 90-ih godina prošloga stoljeća na prostoru i BiH i RH. Naglašavaju to da bi bez herojskog čina hercegovačkih Hrvata u Pologu potpuno drugačije izgledala ukupna novija povijest zemalja bivše države! To valja posebno naglašavati u ovim turbulentnim geostrateškim previranjima.
Nenajavljeni posjet
Autor ovog teksta tog jutra 7. svibnja bio je ispred tadašnjeg dopisništva Večernjeg lista u Splitskoj ulici u Mostaru i vidio veliku kolonu tenkova i oklopnjaka JNA te ubrzo saznao da ta ratna mašinerija skreće prema Žovnici u smjeru Širokog Brijega. Uskočili smo u dopisništvo Večernjaka i rekli kolegi Vesi Vegaru da se odmah uključi u program Radiopostaje Split, a autor ovog teksta kao dopisnik Hrvatskog radija izravno se uključio u program zagrebačkog studija. Potom smo saznali da je djelatnica u kiosku Ruža Marušić s Balinovca javila Kriznom stožeru u Širokom Brijegu da je golema kolona tenkova i oklopnjaka krenula preko Žovnice. Nazvali smo ured širokobriješke Općine, a na telefon se javio Ivo Zovko i kazao nam da su vijećnici krenuli u Polog kako bi se zaustavila kolona tenkova takozvane JNA.
Valja pamtiti riječi Anđelka Mikulića, tadašnjeg predsjednika Skupštine općine Lištica, izrečene megafonom s balkona općinske zgrade: “Želim vam reći da nam u nenajavljeni posjet dolaze tenkovi!” Te riječi privukle su pozornost prolaznika i gostiju u obližnjim kafićima, a Mikulić je nastavio: “Učinite kako vam srce nalaže. Ja ću isto to učiniti!” Istog trenutka ljudi su izlazili iz kafića na ulicu, a potom se uputili u Polog. Valja se prisjetili i pokojnog Širokobriježanina Mladena Barbarića koji je prvi svojim kamionom iz Širokog Brijega krenuo u susret tenkovskoj koloni prepriječiti joj put. Na putu prema Mostaru hrabri Mladen sreo je Marinka Marića, zvanog Devar, koji je svojim kamionom išao u smjeru Širokog Brijega i zaustavio ga te mu kazao:
- Okreći se, idemo zaustaviti tenkove JNA!
- A gdje ćemo ih zaustaviti? – upitao je je Marić.
- Pa gdje ih zaustavimo – odgovorio je hrabri Barbarić.
Ubrzo su u Polog stigli brojni kamioni i građevinski strojevi, a okupljeno mnoštvo vikalo je: “Nema prolaza, nema prolaza!” Iz Generalštaba u Beogradu bilo je zapovjeđeno da kolona tenkova i oklopnjaka mora proći po svaku cijenu. No, tisuće okupljenih bile su spremne to spriječiti također po svaku cijenu, pa i onu najskuplju, svojim životima. Situacija se zaoštrila do ruba krvavog sukoba, masakra velikih razmjera. Trebalo je o svemu obavijestiti i svjetsku javnost. Velika uloga za to pripada novinaru i književniku Petru Milošu, tadašnjem dopisniku TV Sarajevo iz Hercegovine. Petar je dobro znao da urednici te televizije njegov poslani snimljeni materijal u Pologu neće “pustiti” u program. No, Petar je osobnim automobilom stigao u Sarajevo sa snimljenim materijalom i slučajno na hodnicima TV Sarajevo susreo Smiljka Šagolja, koji je Petru sugerirao da se snimljeni materijal najprije pošalje u televizijsku razmjenu pa tek onda preda uredniku, piše Frano Vukoja za portal Večernjeg lista BiH. Tako je i bilo, svjetska javnost saznala je što se u Pologu događa. Urednik je Petru zamjerio na “nekorektnom prikazivanju JNA”, odbijajući reportažu objaviti u informativnom programu, a Miloš mu je rekao: “Sad je gotovo, prilog je otišao u razmjenu!” Ovaj slučaj na svoj poseban način potvrđuje od kolike je važnosti to da jedan suveren narod ima svoje medije.
Trećeg dana u Polog je stigao i Alija Izetbegović, a iz Zagreba stizale su poruke od dr. Tuđmana i kardinala Franje Kuharića. Nekako se ipak postiglo solomonsko rješenje prihvatljivo i hrvatskom političkom vrhu i u Zagrebu i u BiH u tadašnjim delikatnim političkim okolnostima. Nekako je postignut dogovor da tenkovska kolona ide u smjeru Kupresa pod izlikom vojne vježbe. Dr. Franjo Tuđman u velikoj je mjeri doprinio raspletu drame u Pologu, rješenju koje je i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH u tom trenutku bilo prihvatljivo. Spriječena je okupacija zapadne Hercegovine i napad na Split. Hrvatskom političkom vodstvu Hrvata u BiH bilo je potpuno jasno što agresor namjerava te je valjalo pripremati obranu. Imali su podršku i Tuđmana i Gojka Šuška. Već u srpnju, samo dva mjeseca nakon herojskog čina u Pologu, u obližnjem Knešpolju utemeljena je Poskok-bojna, prva dragovoljačka postrojba u BiH, klica HVO-a.
Otvori KEKS Pay
