Iako za organiziranje i financiranje nastave u Republici Srpskoj nemaju nikakvih ovlasti, bošnjački ministri u Vladi FBiH ne odustaju od pokušaja da Vlada FBiH nastavi financirati bošnjačke škole u Kotor Varoši i Bratuncu u RS-u. Vlada FBiH, na prijedlog Elvire Dilberović (SDA), ministrice obrazovanja, prije nekoliko mjeseci je izdvojila 43.000 KM sredstava iz pričuve za dvije spomenute škole koje pohađa 180 djece. Nakon što je ministrici Dilberović iz Ministarstva financija jasno poručeno da ovakvih transfera više neće biti, njezin stranački kolega Edin Ramić, ministar raseljenih i izbjeglica, ponovno na dnevni red prošlotjedne sjednice Vlade kao dopunu stavlja informaciju o školama u Konjević Polju i Bratuncu. Zbog nepostojanja nacionalne skupine predmeta, nastava i u novoj školskoj godini počela je bojkotom djece bošnjačke nacionalnosti. Ramić, uz izraženu zabrinutost zbog činjenice da 180 učenika ne pohađa nastavu, ide i s konkretnim prijedlogom da se rad škola, plaće zaposlenih, prijevoz učenika ovoga puta financiraju sredstvima iz ministarstva kojem je na čelu. Kako Ramić smatra, bošnjačke škole u RS-u trebale bi se financirati sredstvima namijenjenim održivom povratku. “Ovdje se radi o nepoštovanju dostojanstva povratnika i njihovih prava. Bez škola nema ni održivog povratka”, kazao je Ramić. Iznio je niz zamjerki na vlasti u RS-u koje smatra odgovornim jer ne mijenjaju Ustav i zakone, a promjene su, smatra Ramić, nužan preduvjet osiguranja ustavnih i zakonskih prava Bošnjacima u ovom entitetu. Da po ovom pitanju Srbima u FBiH “cvjetaju ruže” tvrdi ministrica Elvira Dilberović. “U svim povratničkim općinama u FBiH u koje su se vratili Srbi osigurana je nacionalna skupina predmeta. Takav je slučaj i u Drvaru, Glamoču, pa čak i Ravnom koje je možda i najsvjetliji primjer osiguranja prava školovanja djeci srpskih povratnika”, istaknula je Dilberović. Federalna ministrica obrazovanja ide i korak dalje te tvrdi kako se u svim dijelovima ostvaruju ustavna prava djece na školovanje na jeziku koji izaberu njihovi roditelji. “Vi u SŽ-u možete prilikom upisa djece birati hoće li ono pohađati nacionalnu skupinu predmeta na bosanskom, hrvatskom ili srpskom”, mišljenje je ministrice Dilberović koje je iznijela na sjednici Vlade FBiH prilikom rasprave o problemu bošnjačkih škola u RS-u. Na terenu, i to baš u SŽ-u, stanje je sasvim drugačije. Škole na hrvatskom i srpskom jeziku ne postoje. Iznimka je Katolički školski centar koji je privatna ustanova i ne financira se sredstvima iz proračuna Sarajevske županije. Da se baš u glavnom gradu BiH krše prava na vlastiti jezik i kulturu, odnosno o pravima drugih i drugačijih i ne razmišlja, primjera je bezbroj. Jedan od njih zabilježen je početkom godine kada je Dževad Bećirević (DF), načelnik općine Centar Sarajevo, odlučio darivati prvašiće iz ove sarajevske općine. U đačkoj torbi darovanoj svakom od njih našao se i udžbenik na čistom bosanskom, a u njemu riječi kao što su ‘nena’, ‘babo’, ‘sehar’ te imena Hava, Hana. Toliko o nacionalnim pravima Hrvata i Srba u Federaciji BiH. Da je pitanje jezika izvođenja nastave u BiH isključivo političko, na sjednici je upozorila i Jelka Milićević (HDZ BiH), dopredsjednica Vlade FBiH i ministrica financija. “Vlada FBiH nema ovlasti za organiziranje nastave u RS niti može financirati škole u ovom entitetu. Bojim se da ćemo ovo pitanje još više ispolitizirati”, istaknula je ministrica Milićević. Ona, kao i ostali hrvatski ministri u Vladi FBiH, stava je kako se po pitanju prava školovanja na materinskom jeziku treba zauzeti jedinstven stav i primjenjivati ga u svim slučajevima kada roditelji zatraže konzumiranje ustavnog prava na školovanje na jeziku jednog od konstitutivnih naroda. Zasad se isto pravo u sredinama u koje se vraćaju Hrvati tretira kao segregacija ili čak fašizam, dok je u RS isti zahtjev djece bošnjačke nacionalnosti ustavno i zakonsko pravo.
primjer multietničkog SARAJEVA
