Najrasprostranjenije piće na svijetu (nakon vode) sa svojom poviješću zauzima važno mjesto u povijesti čovječanstva. A ovako je ukratko izgledala povijest čaja.
Podrijetlom iz jugoistočne Azije, čaj je osvojio svijet. Sada je to topli napitak koji se najčešće pije i ima povijest prožetu ritualima i kulturnim identitetom. Od polja Kine i sjeverne Indije do kuhinjskih ormarića u Ujedinjenom Kraljevstvu i samovara u Rusiji, ovo je priča o Camellia sinensis, skromnom zimzelenom grmu koji je izbacio listove gorkog okusa i raširio svoje korijene po cijelom svijetu, mijenjajući tijek ljudske povijesti, piše Punkufer.
Kinezi prvi uživali u čaju
Iako mnogi vjeruju kako je nastao na području Indije, najraniji dokazi o ispijanju čaja potječu iz otprilike 2. tisućljeća prije nove ere za vrijeme dinastije Shang u Kini. Međutim, prema kineskoj legendi, čaj je „uvezen“ preko mitološkog božanstva Shennonga 2737. godine prije nove ere. Čaj se pio iz ljekovitih razloga, ali i za energiju u južnoj Kini stoljećima, a na sjeveru su ga tretirali s prezirom sve do dinastije Tang (7. do 9. stoljeće). Tijekom tog vremena čaj se proširio u druge dijelove Azije, uključujući Vijetnam, Koreju i Japan.
U Afriku, čaj je donesen u 12. stoljeću kada je Ajuransko Carstvo (u današnjoj Somaliji) počelo trgovati s Kinezima, te se istočna obala Afrike upoznala se s mnogo kineske robe u to vrijeme.
Različite metode proizvodnje čaja dale su različite čajeve i okuse kroz stoljeća. Dok je zeleni čaj ostao omiljen kod Kineza, djelomična oksidacija dovela je do stvaranja Oolong čaja, koji je postao popularna sorta. Kako su se zapadnjaci počeli zanimati za kineski čaj, crni čajevi također će postati popularni kako bi zadovoljili europsko nepce.
Statusni simbol
U međuvremenu je u Japanu ovaj napitak postao simbol statusa. Zeleni čaj pilo je plemstvo kao i budistički redovnici. Značajni rituali okruživali su ceremonije ispijanja čaja, koje su postale vitalni dio japanske kulture.
Iako je čaj došao do Europe Putem svile, više je bio rijetkost nego pravilo. Prvo kolonijalno upoznavanje čaja bilo je putem Portugalaca. Zabilježili su da su Kinezi pili "chá", ali nema podataka da su Portugalci pokazali bilo kakav interes za proizvod, niti su ga vratili u Europu.
Prvi Europljani koji su donijeli čaj morskim putem u Europu bili su mornari koji su radili za Nizozemsku istočnoindijsku kompaniju početkom 17. stoljeća. Iz Nizozemske se čaj proširio u Francusku, gdje su u Parizu u to doba za njim doslovno poludjeli.
Rusi su pak otkrili čaj kada ga je ruski veleposlanik u Kini probao 1618. Nije bio impresioniran i prošla su desetljeća prije nego što su se Rusi i dalje susreli s tim proizvodom. Do kraja stoljeća, međutim, trgovina čajem počela je cvjetati jer su stotine karavana prolazile put između Rusije i Kine, a Rusi su razvili ukus za kineski napitak. Sredinom 18. stoljeća Rusi su počeli kuhati čaj u složenim kotlićima zvanim samovari, koji su postali umjetnički predmeti kao i funkcionalni dijelovi opreme.
Britanci ga uzdigli do zvijezda
U 18. stoljeću čaj je postao nevjerojatno popularan u Britaniji, a posebno onaj crni. Mlijeko i šećer dodani su u napitak, što je postalo standardna praksa u britanskoj kulturi čaja. Ova praksa ostala je do danas i standardni je način ispijanja čaja u Britaniji i gotovo svim njezinim bivšim kolonijama. Koliko je postao bitan, govori i događaj koji je prethodio Američkom ratu za nezavisnost, kada su pobunjenici u Bostonu bacili čaj u more. Taj je događaj u povijesti postao poznat kao „Bostonska čajanka“.
U svakom slučaju, iako smo dojma da u Hrvatskoj ipak više pijemo kavu i da nam je ona „bliža“, njegovo veličanstvo čaj postao je i ostao bitan napitak u svim zemljama svijeta i dan danas.
