Fritule, kroštule i hercegovački uštipci neizostavni su u doba karnevala. Mogu se naći diljem Mediterana, a na talijanskom jugu zovu se “zeppole”, dok se na sjeveroistoku Italije nazivaju “frittelle”. Calibardovi, obiteljski obrt iz Vranjica kraj Splita, fritule rade po izvornom splitskom načinu od prije 100-tinjak godina.
- Fritule pravimo po receptu moje bake Dujke Šore koja bi njima, dok sam bila mala, zamirisala splitski Veli Varoš. Po starim običajima, spremaju se za blagdane od Svih svetih do Čiste srijede, a nekadašnje splitske kućanice su u njih stavljale grožđice, jabuku, limunovu i narančinu koru, kvas, malo loze, a i naribani krumpir kuhan u kori, objašnjava Darija Milišić.
U Hercegovini za poklade su se oduvijek pripremali hercegovački uštipci. Posuške žene i danas ih pripremaju na tradicionalan način po receptu svojih baka. Poseban užitak je ako se pripremljeno tijesto prži na otvorenom ognjištu.
- Uštipci su bili specijalitet. Ma tko je prije dao neki drugi slatkiš, prisjećaju se Ruža Aračić i Dragica Mandurić, otkrivajući kako za poklade nije bilo izobilja. Malo kukuruze (kruha od kukuruznog brašna), miješanog zelja i pokoji posni uštipak. U malo bogatijim kućama, uz posne uštipke, zamijesilo bi se i uštipke s jajima. Tek kad su dalmatinske nevjeste počele stizati u ove krajeve, sa sobom su donijele običaj spravljanja drugih slastica. Tek nekoliko kilometara južnije u Imotskoj krajini i na Makarskom primorju pokladni stol je bio kudikamo bogatiji. I ovdje poglavito u selima su se spravljali uštipci, ali ipak puno više fritule koje su se u Imotskom, ali i primorju pripremale s krumpirom. No, s prženjem treba biti oprezan.
- Ulje ne smije biti prevruće jer će tada fritule preplanuti, a unutra ostati sirove - objašnjava Anita Đerek iz Imotskog koja u fritule stavlja i malo krumpira, prema receptu pokojne majke. Traženiji karnevalski specijaliteti u Požegi i okolici su pogačice s čvarcima, buhtle s marmeladom i krafne.
A da za fine poslastice nije potrebno puno novca, smatra i Božica Brkan, autorica zavičajne čitanke “Oblizeki – Moslavina za stolom”.
- Nekad se hrana za fašnik radila za puno ljudi pa je morala biti jeftina, objašnjava Brkan.
