Iako se prestanak rada srca dugo smatrao trenutkom smrti, znanstvena istraživanja posljednjih godina sugeriraju da priča možda nije tako jednostavna. Kada srce stane, tada se cirkulacija krvi i dotok kisika u mozak naglo prekidaju, no moždane stanice ne prestaju funkcionirati istog trena. U prvim minutama nakon srčanog zastoja mozak još uvijek može pokazivati određenu električnu aktivnost, a zabilježeni su i slučajevi u kojima su osobe nakon reanimacije opisivale jasna iskustva i sjećanja iz tog razdoblja.
Liječnik opće prakse iz New Yorka redefinirao je izraz "život nakon smrti" nakon što je otkrio da mozak ostaje aktivan čak i nakon što srce prestane kucati, kako je detaljno opisano u morbidnoj studiji u časopisu Resuscitation. To znači da navodni pokojnik vjerojatno može čuti liječnike kako objavljuju vrijeme njegove smrti nakon što prestanu s reanimacijom. To otkriće iznio je dr. Sam Parnia iz Medicinskog centra NYU Langone u New Yorku. Razgovarao je s pacijentima koji su oživljeni nakon što su proglašeni klinički mrtvima, nakon što im je srce prestalo kucati, otkrivši da su se mogli prisjetiti događaja koji su se odvijali u njihovoj sobi s nevjerojatnom točnošću, prenosi New York Post.
Dr. Parnia je u studiji rasvijetlio zašto su njihova posmrtna sjećanja tako jasna, a to je zbog normalne i gotovo normalne moždane aktivnosti zabilježene i do sat vremena tijekom reanimacije. "Nismo uspjeli pokazati samo markere lucidne svijesti, već smo uspjeli pokazati i da su ta iskustva jedinstvena i univerzalna. Razlikuju se od snova, iluzija i zabluda", objasnio je liječnik. Činilo se da se to ne slaže s liječničkim metodama proglašavanja pacijenta mrtvim kada mu srce prestane kucati.
Da bi rasvijetlili ovu iznenađujuću nepovezanost između srca i uma, Parnia i njegov tim ispitali su moždanu aktivnost i svijest kod 53 pacijenta koji su preživjeli srčani zastoj u 25 bolnica, uglavnom u SAD-u i Velikoj Britaniji. Zapanjujućih 40 posto sudionika izjavilo je da ima sjećanja ili svjesne misli. "U smrti imaju percepciju da su odvojeni od svog tijela i tada se mogu kretati. No, oni su u bolničkoj sobi i prikupljaju informacije. Osjećali su da su potpuno svjesni", objasnio je dr. Parnia.
Klinički mrtvi pacijenti također su imali porast gama, delta, teta, alfa i beta moždanih valova povezanih s razmišljanjem i svjesnošću, što je utvrđeno elektroencefalogramom, uređajem koji s pomoću elektroda bilježi moždanu aktivnost. Ti su valovi bili prisutni 35 do 60 minuta nakon što je osobi prestalo kucati srce. Iz toga je dr. Parnia zaključio da je mozak iznenađujuće izdržljiv.
"Iako su liječnici dugo mislili da mozak trpi trajna oštećenja oko 10 minuta nakon što ga srce prestane opskrbljivati kisikom, naš rad je otkrio da mozak može pokazivati znakove električnog oporavka dugo tijekom tekućeg oživljavanja", rekao je liječnik. Zapravo, mozak ne samo da preživljava, već on funkcionira na visokoj razini. Poput naizgled nefunkcionalnog ponovnog pokretanja računala, vjeruje se da ovaj neurološki nalet izaziva super-fokusirano stanje, što možda objašnjava zašto ljudi mogu čuti svoju okolinu vrlo detaljno, uključujući i izjave o smrti liječnika, iako je njihovo tijelo tehnički mrtvo.
Ovaj energetski nalet također omogućuje "uskrsnulima" da istovremeno pristupe svemu u svom umu, otuda i percepcija da im život bljesne pred očima. "Kako se mozak isključuje zbog nedostatka protoka krvi u smrti, tako se normalni sustavi kočenja u mozgu uklanjaju, što je poznato kao dezinhibicija. To ljudima omogućuje pristup cijeloj svojoj svijesti. Svim svojim mislima, sjećanjima, svim svojim emocionalnim stanjima, svemu što su ikada učinili, a što ponovno proživljavaju kroz perspektivu morala i etike", objasnio je dr. Parnia. Ovo pionirsko istraživanje moglo bi možda promijeniti način na koji liječnici oživljavaju srce ili pristupaju ozljedama mozga uzrokovanim srčanim zastojem.
Otvori KEKS Pay
