Hrvati u Bosni i Hercegovini, iako najmalobrojniji od triju konstitutivnih naroda, predstavljaju zajednicu s dubokim povijesnim korijenima, snažnim kulturnim identitetom i važnim doprinosom razvoju zemlje. Njihova uloga u oblikovanju društva, gospodarstva i političkih procesa neosporna je unatoč izazovima s kojima se suočavaju u svakodnevici. Percepcija Hrvata u javnosti, politička pozicija unutar kompleksne državne strukture te doprinos euroatlantskim integracijama oslikavaju dinamičnu i nerijetko osjetljivu poziciju tog naroda u suvremenoj BiH.
Između simpatije i sumnje
Percepcija Hrvata u očima Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini oblikovana je povijesnim iskustvima, kulturnim specifičnostima, ali i nasljeđem ratnih sukoba 1990-ih. Istraživanja Zaklade Friedrich Ebert i Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu pokazuju da Hrvati uživaju relativno pozitivan imidž, osobito u usporedbi s međusobnim percepcijama Bošnjaka i Srba.
U javnosti se Hrvate često doživljava kao poduzetne, vrijedne i organizirane, s posebnim naglaskom na ekonomski napredak i kvalitetu života. Bošnjaci ih opisuju kao ljubazne i ponosne, a Srbi naglašavaju njihovu snalažljivost i složnost. Ta percepcija dijelom proizlazi iz povijesne činjenice da su Hrvati među prvima osnivali škole, kulturne udruge i ustanove, ulagali u gospodarstvo i aktivno sudjelovali u razvoju lokalnih zajednica.
S druge strane, negativni stereotipi nisu posve nestali. Pojedini Srbi Hrvate smatraju umišljenima i bahatima, a dio Bošnjaka vidi ih kao dvolične. Takvi stavovi često su rezultat ratnih trauma i političkih napetosti koje se prenose generacijski. Ipak, Hrvate se rijetko doživljava kao agresivne ili nasilne. Općenito prevladava mišljenje da su narod koji čuva svoj kulturni identitet i teži uređenom životu. To se vidi u urednim naseljima i obnovljenim kućama, posebno u mjestima u koja se ljudi vraćaju iz dijaspore.
Zanimljiv je podatak da čak 55 posto Bošnjaka od Hrvata očekuje “omogućavanje zarade”, što upućuje na percepciju gospodarske snage i stabilnosti. U isto vrijeme, 44 posto Bošnjaka Hrvate optužuje za zloupotrebu institucija, a taj se broj kod Srba spušta na 21 posto. Takav odnos prema Hrvatima, u kojem se poštovanje često miješa s nepovjerenjem, duboko obilježava identitetske odnose u zemlji.
Unatoč formalnoj ustavnoj ravnopravnosti, stvarni politički položaj Hrvata u BiH obilježen je raznim oblicima marginalizacije. Iako su konstitutivan narod, realizacija prava povezanih s takvim statusom nerijetko se onemogućuje, posebice u kontekstu ostvarivanja kolektivnih političkih prava. Primjerice, izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH više je puta bio rezultat glasova bošnjačkih glasača, što kod Hrvata izaziva duboko nezadovoljstvo i osjećaj obespravljenosti.
Kao politički akteri, Hrvati se u BiH najčešće zalažu za federalistički model uređenja države u kojem bi svi konstitutivni narodi mogli slobodno birati svoje legitimne predstavnike. Taj model, utemeljen na načelima konsocijacijske demokracije i institucionalne ravnoteže, Hrvati vide kao “srednji put” između unitarizma i separatizma koji jedini dugoročno može osigurati stabilnost i pravednost u daytonskoj BiH.
Međutim, iako takav pristup djeluje racionalno i funkcionalno u složenim uvjetima bosanskohercegovačkog društva, on rijetko nailazi na iskreno prihvaćanje. Osobito bošnjačke političke elite doživljavaju prijedloge o federalizaciji kao prijetnju jedinstvu države ili kao korak prema njezinoj podjeli. Predstavnici Srba u političkoj vlasti Bosne i Hercegovine taj model povremeno prihvaćaju iz čisto pragmatičnih razloga, kako bi na temelju takve podrške pokušali pridobiti hrvatske predstavnike u vlasti za podršku svojim političkim idejama.
Zbog toga Hrvati ostaju zarobljeni između dvaju suprotstavljenih modela – unitarističkog i separatističkog. Koliko god njihov prijedlog bio “ljekovit” za funkcioniranje daytonske BiH, toliko je politički rizičan za njih same. Takva pozicija Hrvate dugoročno slabi i ugrožava njihovu političku, pa i fizičku opstojnost u zemlji.
Demografski izazovi
Suočeni sa sve izraženijom političkom marginalizacijom i kontinuiranim zatiranjem prava koja proizlaze iz konstitutivnosti kao natkrovljujućeg načela Ustava BiH, Hrvati teško održavaju svoj utjecaj u procesu odlučivanja. Upravo se ta činjenica može smatrati jednim od ključnih razloga kontinuiranog iseljavanja. Iako iz zemlje odlaze i pripadnici drugih dvaju naroda, taj trend najteže pogađa Hrvate jer ih je najmanje, a jednostavnost dobivanja radnih dozvola u državama Europske unije vezana je i uz posjedovanje hrvatskih putovnica, što ih čini i državljanima članice EU-a.
Mnogi ne napuštaju BiH samo zbog ekonomskih razloga nego i zbog osjećaja obespravljenosti, nemoći i poniženja. Time se dodatno slabi položaj Hrvata kao političkog subjekta, a njihova dugoročna prisutnost u zemlji postaje sve neizvjesnija.
Poseban je izazov trajni odlazak mladih Hrvata koji se školuju i zapošljavaju u Hrvatskoj ili drugim članicama Europske unije. Demografsko opadanje automatski umanjuje pregovaračku snagu i institucionalne kapacitete u BiH, čime se zatvara krug političke nemoći, pa i bezizlazja. Ipak, unatoč svemu, Hrvati svoj opstanak velikim dijelom duguju gospodarskoj snazi i poduzetničkome duhu. To se ogleda u urednim naseljima, obnovljenim domovima i životnom standardu koji često odskače od neposrednog okruženja, zahvaljujući i pomoći dijaspore. Upravo iz takvih ekonomskih temelja bosanskohercegovački Hrvati crpe političku i društvenu izdržljivost, što bi se dugoročno moglo pokazati ključnim za njihov ostanak u BiH.
Na gospodarskom planu Hrvati u BiH ističu se kao jedna od najstabilnijih skupina. Njihova naselja, osobito u zapadnoj Hercegovini i dijelovima središnje Bosne, bilježe relativno dobre pokazatelje u privatnom sektoru, poduzetništvu i razvoju infrastrukture. Ekonomsku snagu hrvatska zajednica koristi za očuvanje obrazovnih i kulturnih institucija, ali i kao sredstvo za političku stabilnost.
Poduzetnički duh, povezanost s dijasporom te transferi sredstava iz inozemstva omogućuju razvoj lokalnih sredina i unaprjeđenje životnog standarda. U mnogim sredinama u kojima su Hrvati većina vidljiv je viši stupanj komunalnog reda, uređenosti i socijalne kohezije.
Uloga Hrvatske i dijaspore
Ono na što se Hrvati u BiH snažno oslanjaju jest potpora Republike Hrvatske, koja im uvelike olakšava položaj u zemlji. Ta je pomoć financijski znatna, ali politički još važnija. Hrvatska ne samo da pruža institucionalnu i materijalnu potporu već i djeluje kao ključni zagovaratelj hrvatske ravnopravnosti na međunarodnoj sceni, osobito unutar Europske unije. Time postaje jamac opstanka i daljnjeg razvoja hrvatske zajednice u BiH.
Posebnu važnost ima i činjenica da su Hrvati u BiH, zahvaljujući hrvatskom državljanstvu, postali dio Europske unije. Hrvatska je tako omogućila da granica između dviju država, za Hrvate s obiju strana, ne bude prepreka, nego samo administrativna crta. To dodatno učvršćuje osjećaj međusobne povezanosti i sigurnosti. Hrvati u BiH snažno su proeuropski orijentirani i svoju budućnost vide unutar Europske unije, ne samo zbog vrijednosti koje s njom dijele već i zbog težnje da se BiH s njom integrira u svim standardima i postane stabilna i uređena država te ravnopravna članica te zajednice.
Hrvatska svoju potporu pruža i putem obrazovanja, kulture, sveučilišne suradnje i zajedničkih projekata, čime se dodatno osnažuju identitet i međusobna povezanost. Kao jedina država koja sustavno zastupa interese Hrvata u BiH, ona ima ključnu ulogu u njihovoj dugoročnoj stabilnosti i političkoj održivosti.
Proces euroatlantskih integracija, odnosno ulazak u EU i NATO, strateški je prioritet Hrvata u BiH. Članstvo u Europskoj uniji doživljava se kao jamstvo pravne sigurnosti, zaštite zajamčenih ustavnih prava i gospodarskog prosperiteta. NATO pak simbolizira sigurnosnu stabilnost i integraciju BiH u zapadni sustav vrijednosti.
Iako su reformski procesi spori i često blokirani političkim tenzijama i prijeporima, Hrvati ostaju dosljedni zagovaratelji europske budućnosti BiH. Ta orijentacija nije samo politička već i kulturna. Temelj tog pristupa vrijednosti su pluralizma, poštivanja različitosti i funkcionalne decentralizacije.
Obrazovne i znanstvene institucije koje vode Hrvati u BiH imaju važnu ulogu u jačanju političke svijesti i institucionalnih kapaciteta hrvatske zajednice, osobito u kontekstu europskih integracija. One ne djeluju samo kao mjesta obrazovanja već i kao prostori u kojima se oblikuju ideje, potiču reforme i razvija suradnja s međunarodnim i europskim partnerima.
Jedan od primjera je Sveučilište u Mostaru, koje razvija studijske programe koji odgovaraju suvremenim izazovima, s fokusom na europske integracije, međunarodne odnose i sociokulturnu i političku izobrazbu uopće. Cilj je osposobiti kadar koji će biti sposoban djelovati u postupcima pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji i kompetentno djelovati u europskim institucijama, međunarodnim organizacijama i domaćoj upravi.
Osim toga, znanstvene institucije koje vode Hrvati u BiH organiziraju konferencije, panele i istraživačke projekte koji tematiziraju ustavne reforme, ljudska prava i mogućnosti europske integracije. Takve inicijative povezuju akademsku zajednicu s političkim akterima i civilnim društvom stvarajući poticajno ozračje i prikladan okvir za konstruktivni dijalog i reforme.
Percepcija Hrvata u BiH, iako uvjetno pozitivna u očima Srba i Bošnjaka, ne osigurava automatski i političku ravnopravnost. Društveni imidž Hrvata kao kulturnih, vrijednih i poduzetnih ljudi i cijele hrvatske nacionalne zajednice, mora se pretočiti u ustavni, zakonski i institucionalni status koji i u stvarnoj, društveno-političkoj, praksi omogućuje potpunu ravnopravnost u donošenju političkih odluka i upravljanju državom. Bez toga, svi stereotipi, pa i oni pozitivni, ostaju samo maska iza koje se krije realnost političke marginalizacije.
Hrvati u BiH ostaju važan stup stabilnosti, razvoja i europskoga usmjerenja zemlje. Njihova vizija BiH kao multietničke, demokratske i europske države neodvojiva je od potrebe za međusobnim poštovanjem, dijalogom i reformama. Samo u okruženju koje priznaje i poštuje prava svih naroda Bosna i Hercegovina može ostvariti svoj puni potencijal – kao suverena država jednakih naroda, okrenuta budućnosti.
Otvori KEKS Pay
