Na Trpinjskoj cesti u Vukovaru, kod skretanja za prigradsko naselje Lipovača, u srijedu je otkriven spomenik Vinku Budimiru - Slonu, hrvatskom branitelju koji je tragično poginuo na današnji dan 1991. godine, a otkrili su ga Duje i Marija Budimir, sin i majka poginulog branitelja.
„Za mene Vinko Budimir nije bio samo hrvatski branitelj i još jedno ime u povijesti. On je bio moj otac koga sam volio, upoznavao kroz uspomene i priče i kroz ono što je ostavio iza sebe. Svaka ovakva svečanost podsjetio na ono što smo izgubili ali sam ponosan jer vidim koliko ljudi pamti mog oca“, rekao je Duje Budimir.
Dodao je kako je njegov otac imao snove, planove, obitelj i prijatelje ali je u jednom trenutku riskirao sve to za ono što je smatrao važnijim.
„Hvala svima koji su čuvali uspomenu na mog oca i da njegovo ime i link ostanu trajno upisani u ovom gradu. Radi njih moj tata nije zaboravljen, a ovaj spomenik je trajni podsjetnik na Vinka i sve one koji su dali svoje živote za slobodu koju danas imamo“, kazao je Duje Budimir.
„Danas imamo Hrvatsku, a to je ono što je Vinko najviše volio i za što je dao svoj život“, rekao je u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas,
I sam vukovarski branitelj, Milas je kazao kako se branitelji i suborci moraju držati zajedno i prisjećati prijatelja koji više nisu među njima.
Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, župan Vukovarsko-srijemske županije Ivan Bosančić, rekao kako je Vinko Budimir - Slon uzor svim generacijama te da njegova hrabrost treba biti uzor i svjedočanstva koja treba prenositi budućim generacijama.
Gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček rekao je kako se spomenicima mora čuvati istina o Domovinskom ratu i ne dozvoliti da se ona izmjeni ili iskrivi.
"Uz spomenik je odmah hrvatski barjak koji Vinko nije dao agresorima da skinu sa zgrade Mjesne zajednice na Trpinjskoj cesti. Spomenik je posvećen ne samo Vinku Budimiru nego svim sudionicima obrane Trpinjske ceste, Vukovara i Hrvatske“, poručio je Pavliček.
Podsjećamo, Budimir koji je bio vlasnik kafića Alkar zadnju je marku trošio na puške i streljivo, dopremao ih najčudnovatijim kanalima. Cijena: jedna pumperica – 800 maraka. I danas kruži legenda kako su se Slon u Borovu Naselju i Marinu Plišo na Mitnici natjecali tko će braniteljima priskrbiti više. Tog jutra nad Vukovarom, neočekivano, pružila se prilika da se dokaže tko je jači \"dobavljač\". Oružje je progovorilo, glasno i ubojito.
Neprijateljskoj sili suprotstavila se šačica prijatelja iz Borova Naselja, nešto gardista i prijatelji s Mitnice. Negdje u tom paklu, nedaleko od diskoteke, od eksplozije ručne bombe nastradao je jedan branitelj – Zoran Sablić. Teško ranjenog prijatelja dohvatio je Slon i pod kišom granata odvezao u bolnicu, pa se što je brže znao vratio u pomoć suborcima. Sjetio se potom kako je nasred ulice ostala ležati Zoranova puška, a tko je bolje od Slona znao da je svaka vrijedila suhog zlata? Pokazalo se da su branitelji napad dočekali spremni i da neprijatelj, nakon neočekivana otpora, panično povlači pješadiju i tenkove. Taj dan završio je pobjedom hrabrosti nad snagom, koja je duboko potisnula četnike, pa do pada Vukovara iz tog smjera više nisu napadali. Vinko Budimir Slon to, na žalost, nikada neće znati.
Tijekom povlačenja jedan je tenk JNA prosuo svoj smrtonosni teret, onako za kraj, s goleme udaljenosti, možda i pet stotina metara. I pogodio svoj cilj.
"Dijelovi njegova tijela i krv bili su po meni i od toga dana bilo mi je svejedno hoću li ostati živ ili poginuti. Taj dan ispalio sam 68 tromblonskih mina i deset dana bio gluh", rekao je godinama poslije jedan njegov suborac. Što se uistinu dogodilo?
"Pri uzmaku tenkist je ispalio granatu koja je Vinka pogodila ravno u prsa. Od njega je ostala tek noga i ruka", s mukom se u jednom intervjuu prijetio njegov brat Vlado.
Otvori KEKS Pay
