Rasprava o hrvatskom pitanju u sjedištu europskih institucija, nužnost pravednog Izbornog zakona, potreba maksimalnog fokusa EU-a na BiH, ali i širem području - samo su neke od tema koje hrvatski europarlamentarci, a posebice oni koji su ili podrijetlom iz BiH ili razumiju prilike u BiH, poput Željane Zovko, već godinama potežu na tijelima Europske unije mijenjajući svijest kod drugih kolega iz članica EU-a na taj način doprinoseći jačanju fokusa na BiH, piše Večernji list BiH.
Rezultati su itekako vidljivi; kroz nekoliko rezolucija Europskog parlamenta jasno se, prvi put u povijesti daytonske BiH, govori o potrebi legitimnog predstavljanja kojeg Hrvati danas još uvijek nemaju, kao i potrebi donošenja novih rješenja za BiH koja će biti na tragu federalizma i decentralizacije.
Svakodnevne poruke
Za hrvatski narod u BiH stoga je izuzetno važno da Europska unija ostane usmjerena na BiH, kako kroz zahtjeve za političkim reformama tako i kroz kontekst gospodarskog napretka, a najbolji put za to je i dalje imati zastupnike koji razumiju što se danas događa u BiH.
Izbori za Europski parlament, koji se održavaju od 23. do 26. svibnja 2019., time dobivaju na dodatnoj vrijednosti kada je riječ o dugoročnom položaju Hrvata u BiH. Angažman koji Zovko, ali i drugi parlamentarci imaju u najvišem zakonodavnom tijelu EU-a, prepoznat je i kroz očuvanje fokusa Europske unije na BiH, unatoč brojnim drugim izazovima koje muče Uniju, a posebice u svjetlu Brexita. Hrvatski europarlamentarci redovito održavaju sastanke sa sugovornicima iz država članica, kao i iz šire međunarodne zajednice, a tom prilikom ih upoznaju s položajem hrvatskoga naroda u BiH i s važnošću izmjene Izbornog zakona BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH. Posebno je važan angažman i na Odboru za vanjske poslove Europskog parlamenta (AFET), a na jednoj od ovih sjednica održanih nakon općih izbora u BiH jasno je navedeno kako je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na posljednjem sastanku Europskog vijeća pokrenuo raspravu o izborima te gaženju Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, koje je za posljedicu imalo pokretanje rasprave i na Vijeću za vanjske poslove.
Važnost potrebe da Hrvati iz BiH imaju svojeg predstavnika u središtu Unije očituje se i kroz poruke koje su upućene kako na Odboru tako i na drugim tijelima Europskog parlamenta, a koje su posebno intenzivirane nakon ponovnog gaženja izborne volje hrvatskog naroda. Srž tih poruka koje su uputili hrvatski europarlamentarci odnosi se na potrebu poštivanja odluka Ustavnog suda, kao i Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma sve dok on ne bude promijenjen, ali i na traženje srednjeg puta za BiH; puta između dvaju ekstrema, separatizma i unitarizma.
Za Hrvate u BiH koji se nalaze u teškoj političkoj poziciji te čije zahtjeve za promjenom Izbornog zakona na načelima legitimnog predstavljanja i dalje ignoriraju političke opcije bošnjačkog naroda, izuzetno je bitno da i u novom mandatu Europskog parlamenta imaju zastupnike koji će jasno i glasno ukazati na ove probleme te koji će lobirati za hrvatsko pitanje, odnosno za potrebu da se političke reforme, pa tako i reforma izbornog zakonodavstva, očuvaju u vrhu prioriteta.
Fokus na BiH
Hrvati u BiH, kao predvodnici europskih integracija, preko svojih zastupnika u Europskom parlamentu mogu dodatno ukazivati i na potrebu očuvanja, ali i jačanja ukupnog angažmana Europske unije na ovom prostoru, a što je posebice značajno u svjetlu informacija kako u EU postoje različita mišljenja o daljnjem nastavku procesa proširenja. Za Hrvate u BiH bitno je očuvati fokus EU-a jer nužne reforme koje će se na europskom putu morati provoditi, sa sobom će, osim popravljanja političke pozicije Hrvata, voditi i gospodarskom jačanju cijele zemlje.
U tom kontekstu hrvatski eurozastupnici mogu na najbolji način prenijeti apel kako je proširenje Unije pitanje od geopolitičke važnosti te kako bez stabilne BiH nema ni stabilne Europske unije. •
