Na prvi pogled cijena im nije neka, početkom ožujka vezica je "samo" 4 KM. Naravno, riječ je o kukama (lat. Tomus communis), čija je sezona počela koncem veljače, piše Večernji list BiH. Međutim, to "samo" otpada kada se malo proanalizira i dobije zavidan iznos od 20 KM po kilogramu. Izračun je jednostavan, vezica u prosjeku teži 200 grama pa, s obzirom na činjenicu da je za kilogram potrebno pet vezica, onda je to 20 konvertibilnih maraka po kilogramu.
"Para laka"
Narodski rečeno "para laka", niti kopao, niti zalijevao, za čas se uz nešto kulinarskog umijeća može spremiti ručak. Za one koji gledaju "malo šire", može se u iduća dva-tri mjeseca nešto i zaraditi. Kuke su unosan posao na početku sezone, u ožujku i u prvoj dekadi travnja, poslije im ponuda raste, a cijena pada. Na toplijim stranama, gdje uspijevaju, prolazi im i sezona, pa postaju tvrde, praktički nejestive.
- Nije ovo sami početak sezone, ja sam kuke brao još prije 15 - 20 dana - ističe Hilmo Krehić iz Radišića kod Ljubuškog, stalni prodavač na veletržnici u Tasovčićima, pa nastavlja: - Poranile su ove godine, nije bilo zime, samo treba znati za njihove majdane. Prve kuke možete brati onako u želju, za ručka, nema tu za prodaje - kaže ovaj ljubitelj specijaliteta od kuka.
S obzirom na obilne kiše u posljednjih desetak dana, ovo će, po svemu sudeći, biti sezona kuka. Takav razvoj prilika mogu spriječiti jedino kasni mrazovi koji su za kuke ubitačni, kao i za rano voće i povrće. Hercegovci su prije maslina nekako početkom ovoga milenija "otkrili" kuke. Prije su se kukama hranile uglavnom težačke obitelji, odnosno stanovništvo koje je prirodom posla živjelo u skladu s prirodom. Malo pomalo, ulaskom u modu izleta, počele su se masovnije konzumirati. Kulminacija je uslijedila, baš kao i u slučaju maslina, s hvalospjevima koje su im dijelili nutricionisti.
Teško je pobrojiti za što su sve, po njihovu sudu, dobre kuke. Obično se kreće od tvrdnje da su kuke idealan proljetni čistač cijelog organizma, zatim da su odličan diuretik, što znači da pospješuju lučenje mokraće i u njoj otopljenih tvari, u prvom redu natrija... Pomažu u borbi protiv anemije, zbog manjeg udjela ugljikohidrata preporučuju se u prehrani dijabetičara, pa su i zbog toga tražene. Kuke, tvrde njihovi poklonici, ali i ljudi od struke, pospješuju rad jetre, bubrega... Uglavnom, pohvala je toliko da su ih počeli jesti i oni koji su prije toga tvrdili da imaju gorak okus.
Hercegovina je svojevrsni zabran kuka, koje njezini stanovnici za sada koriste samo za osobnu prehranu. Za razliku od Istre ili, primjerice, Dubrovnika, najrazvijenijih hrvatskih turističkih regija, nismo primijetili restorane koji u sezoni na meniju imaju kuke. Kad je riječ o turizmu, poslovična inovativnost Hercegovaca ne dolazi do izražaja, stoga i ne čudi što smo, prije svega, poznati kao regija izletničkog turizma. Pariški, bečki ili zagrebački odrezak mogu se dobiti i u tim velikim gradovima, ali kuke, koje u nekim dijelovima Mediterana, poput Istre, zovu i divljim šparogama, sigurno ne mogu ili mogu po znatno višim cijenama nego što su ti specijaliteti.
I. Hercegovina - "Eldorado"
S kukama sve baš i nije idealno, a razlog je njihova navika da najbolje uspijevaju u okrajcima nekadašnjih njiva i gustišima u okruženju kupine, drače i drugih negostoljubivih biljaka. Tamo su, kako kaže gospodin Krehić, njihovi "majdani", pa do kuka nije uvijek lako doći. Posljednjih godina kao "Eldorado" za kuke spominju se pojedina područja istočne Hercegovine, gdje navodno ima kuka u izobilju... Ove sezone nastojat ćemo tvrdnju provjeriti i pravodobno izvijestiti čitatelje.
