Već u travnju i početkom svibnja, a posebno tijekom ljeta i jeseni, na bijeljinskoj zelenoj tržnici na stolovima se ranijih godina jasno mogla uočiti razlika između povrća koje je proizvedeno na domaćim njivama i onog koje je stiglo iz uvoza.
Ako ni po čemu drugom, onda se domaće moglo prepoznati po kvaliteti i nižim, pristupačnijim cijenama. Sada je ono obilježeno i jasnim natpisima.
U posljednje vrijeme razlike su izbrisane tako da je teško prepoznati ono što je proizvedeno u domaćim plastenicima i na otvorenim površinama od onoga što je uvezeno iz Turske, Italije, Albanije, Grčke, piše Avaz.
Kraj je travnja, a na bijeljinskoj zelenoj tržnici na prste jedne ruke mogu se pobrojati proizvodi iz domaće proizvodnje. Na stolovima su salata, mladi luk, špinat, rani krastavci. Rani krompir je stigao iz Hercegovine, kao i jagoda, čija je cijena 10 KM po kilogramu.
Zanimljivo je da kilogram domaćih ranih krastavaca, koji su proizvedeni u crnjelovačkim plastenicima i koji su mjesecima zagrijavani, iznosi 4 KM na tržnici, dok uvozna rajčica iz Turske i Italije iznose 3,5 KM po kilogramu. Činjenica je, kažu trgovci i proizvođači povrća, da domaći proizvođači nemaju poticaje i stimulaciju za svoju proizvodnju kao što to imaju proizvođači u europskim i mediteranskim zemljama.
Zbog toga oni još dugo neće biti konkurentni inozemnim proizvođačima povrća, kako po proizvedenim količinama tako i po otkupnim cijenama svojih proizvoda.
