Skupina nesebičnih ljudi, među kojima je većina mladih, već 16 godina djeluje karitativno u tomislavgradskoj Udruzi "Kap ljubavi". Matična općina za njih je vrlo brzo postala pretijesna, tako da su svojim kapima dobrote obradovali na tisuće ljudi u HB županiji, ali i cijeloj BiH. Uz začetnika svećenika fra Jozu Radoša Đoku, Udruga ima još 20-ak članova, različite životne dobi i profesija te su svi volonteri.
Izrada darova
Utemeljitelja Udruge "Kap ljubavi" fra Jozu Radoša Đoku pronašli smo u Roškom polju, u garaži župnog stana u neobičnom okruženju. U radnom odijelu u oblaku čestica drva, vrijedno brusi komade drva iz prirode koje koristi za svijećnjake, raspela, jaslice.
"Ovo je moj mali kutak, kutak moje radosti i zadovoljstva. Mnogo slobodnog vremena provodim u ovom malom prostoru koji je, možda, sad malo i neuredan, ali zaista, evo, meni čini zadovoljstvo što mogu ovim svojim rukama, koje nisu previše sposobne, napraviti nešto i onim dobrim ljudima koji nam pomažu tijekom cijele godine", uz osmijeh nam kaže fra Đoka, kako ga i narod zove, a imenom ga rijetko tko i oslovljava.
Tim ljudima fra Đoka daruje jaslice, križeve, svijećnjake... Pokazuje nam raspelo koje će otići u Sarajevo: "Ovo sam posebno napravio za jednog našeg čovjeka koji ima pet kumstava u Keniji. Malo sam se potrudio, nije neko remek-djelo ali je zaista jedan božićni dar za njega i njegovu obitelj."
Nije bilo puno vremena za priču, valjalo je hranu i ostale potrepštine pakirati i distribuirati korisnicima. Požurismo zajedno u 30-ak kilometara udaljeno središte grada. Vrijedne ruke njegovih kapljica utovariše pomoć u prepoznatljivo vozilo, a on ga odveze u Mesihovine, selo na granici s posuškom općinom, gdje je rado viđen gost. Već izdaleka s paketom u rukama zaziva Maricu Bagarić, osamdesetogodišnju staricu. Pozdraviše se i "probaciše koju", a mi Maricu priupitasmo kako joj fra Đoka pomaže.
"Svakako, i on i Dražena (tajnica u Udruzi), doveze drva, pa onda ako ga nešto zamoliš, evo, donese paket hrane, pa što bi drugo, ne može on mene držati na rukama, je li tako?! Ja sam ovdje sama sirota, 15 godina živim sama."
I pričala je Marica još kako je prvi put srela Draženu Perković, te dodala kako do tad nije vidjela tako poniznu i mirnu osobu, ne viče, sve napravi što može i za liječnika i lijekove...
Kako se siromašni ne bi osjećali manje vrijednima brinu se i druge "kapi ljubavi".
Među njima je i naša "stara" znanica Marijana Višić koja je u Udruzi punih devet godina. Kaže da nije lako ući u kuću onoga koji nema, te da, premda je siromaštvo uvijek iznova potrese, karitativni rad veseli, a njena mlada kolegica Antonija Pašalić, članica Udruge "Kap ljubavi" tek od prije mjesec dana, kaže: "Za vrijeme fakultetskih obveza nisam mogla bit aktivna jer nisam bila u Tomislavgradu. Smatram da je svatko od nas olovka u Božjoj ruci, a s obzirom na to da je Bog sad odredio da ja pišem ovdje, neka bude tako."
Podjela paketa
Kompletno članstvo je na nogama. Treba podijeliti više od 500 paketa, od čega će jedan dio stići i do korisnika u Livnu i Glamoču.
Od fra Đoke smo doznali kako planiraju izgradnju vlastitog skladišta. Kaže kako mu dobri ljudi godinama posuđuju poslovne ili prostore u svojim kućama, da im se skladišta nalaze u nekoliko objekata, te da će, kada naprave vlastito, sve biti na jednom mjestu.
To će im olakšati rad, a općinsko poglavarstvo dodijelilo im je zemljište u gospodarskoj zoni. Već ima gospodarstvenika koji su spremni pomoći i radom, radnim strojevima i građevinskim materijalom, tako da s izgradnjom ne bi trebalo biti nikakvih problema, kazao nam je fra Đoka i još jednom zahvalio onima koji daju pomoć siromašnima, onima koji su im sve ove godine besplatno ustupali prostor za skladište, Općini za dodijeljeno zemljište i potporu, te svima koji će aktivno sudjelovati u izgradnji novog skladišta.
