NATO će u svibnju ove godine održati zajedničku vježbu sa srpskom vojskom, objavilo je Zapovjedništvo združenih snaga NATO-a u Napulju u Italiji.
Zapovjedništvo je priopćilo da će se vježba održati na poziv Srbije.
Zapovjednik združenih snaga NATO-a u Napulju, admiral George Wikoff, posjetio je u petak Beograd i sastao se sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Razgovor je bio posvećen jačanju suradnje između Srbije i Saveza uz održavanje vojne neutralnosti zemlje.
Vučić je na Instagramu rekao da je tijekom sastanka naglasio važnost misije KFOR-a u očuvanju mira i sigurnosti, posebno kada je riječ o zaštiti srpske zajednice na Kosovu. Rekao je da stabilnost u regiji ovisi o nastavku dijaloga i izgradnji međusobnog povjerenja među dionicima.
I ništa ne bi bilo sporno da se sve ovo ne odigrava u ožujku, mjesecu u kojem je počela Operacija Saveznička sila, koju Srbi smatraju otvorenom agresijom na njihovu zemlju, dok je prema međunarodnim čimbenicima glavni cilj operacije bio zaustaviti humanitarnu katastrofu na Kosovu, gdje su se događala masovna kršenja ljudskih prava i etničko čišćenje Albanaca koje su provodile srpske snage pod vodstvom Slobodana Miloševića.
Podsjetimo, NATO-OV napad na Srbiju, poznat i kao Operacija Saveznička sila (engl. Operation Allied Force), bio je vojni sukob koji je trajao od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine. Ova intervencija Saveza Sjevernoatlantskog pakta (NATO) bila je usmjerena na Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), koja je u to vrijeme obuhvaćala Srbiju i Crnu Goru.
Pozadina sukoba
Sukob na Kosovu eskalirao je tijekom 1990-ih, nakon što je Miloševićeva vlada ukinula autonomiju pokrajine 1989. godine, što je izazvalo otpor kosovskih Albanaca. Napetosti su prerasle u oružani sukob Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i jugoslavenskih snaga sigurnosti. Do 1998. godine sukob je rezultirao brojnim žrtvama, uključujući civile, te masovnim raseljavanjem stanovništva. Prema podacima s engleske Wikipedije, procjenjuje se da je do početka NATO-ove intervencije oko 300.000 ljudi bilo raseljeno, prenosi Index.
Međunarodna zajednica pokušala je diplomatski riješiti krizu. Pregovori u Rambouilletu u Francuskoj 1999. godine nisu uspjeli jer je jugoslavenska vlada odbila uvjete sporazuma, koji su uključivali stacioniranje NATO trupa na Kosovu. Nakon toga NATO je odlučio intervenirati, tvrdeći da je cilj spriječiti daljnju humanitarnu katastrofu.
Tijek operacije
Jedan od najpoznatijih incidenata bio je napad na kinesko veleposlanstvo u Beogradu 7. svibnja 1999., kada su NATO bombe slučajno pogodile zgradu, ubivši tri osobe. NATO je izrazio žaljenje zbog incidenta, nazvavši ga "greškom" uzrokovanom pogrešnim obavještajnim podacima, ali je to izazvalo oštre kritike i pogoršalo odnose s Kinom.
Tijekom 78 dana kampanje NATO je izveo više od 38.000 borbenih letova i bacio više od 23.000 bombi i projektila, prema podacima s engleske Wikipedije. Jugoslavenska vojska odgovarala je protuzračnom obranom, ali nije mogla značajno spriječiti NATO-ove napade. Bombardiranje je uzrokovalo značajnu štetu na infrastrukturi SRJ, uključujući uništenje tvornica, elektrana i prometnih čvorišta.
Posljedice i kraj sukoba
NATO-ova intervencija završila je 10. lipnja 1999. potpisivanjem Kumanovskog sporazuma između jugoslavenskih vlasti i NATO-a. Sporazum je predviđao povlačenje jugoslavenskih snaga s Kosova, uspostavu mirovnih snaga pod vodstvom UN-a (KFOR) i povratak izbjeglica. Procjenjuje se da je tijekom sukoba i bombardiranja poginulo između 1200 i 2500 ljudi, uključujući civile, dok je ranjeno više tisuća. Nakon sukoba oko 800.000 kosovskih Albanaca vratilo se svojim domovima.
Međutim, operacija je imala i dugoročne posljedice. U Srbiji je izazvala duboku ogorčenost prema Zapadu, a bilo je neslaganja oko NATO-ovih akcija jer intervenciju nije izričito odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a, što su Rusija i Kina oštro kritizirale. Ekonomska šteta u SRJ procijenjena je na milijarde dolara, a obnova je trajala godinama.
Dok danas sve otvorenije prijateljuje s NATO-om, Vučić je prije samo nekoliko godina plakao kao kiša za žrtvama iz 1999., te je govorio da žrtve nikad neće otići u zaborav...
- Nitko nije odgovarao za zločine, srpski civili bili su za NATO samo pogreška. Za nas oni nikada neće biti pogreška niti će otići u zaborav. Dvije i pol tisuće života nećemo i ne smijemo zaboraviti. Pogreška su oni koji su ih ubili. To Srbija danas smije i mora reći, jer koliko god radili protiv nje, Srbija je jača i snažnija nego što je ikada bila. Dvadeset godina nakon bombardiranja, budućnost je naša obveza. Krenuli su srušiti Srbiju… Poručujem ovog 24. ožujka – ja sam ovdje među vama i svake godine unazad pet godina obilježavamo ovaj dan, a prije toga smo to nazivali kampanjom, stidjeli smo se pravim imenom nazvati zločin, agresiju. Krenuli su srušiti Srbiju. Nemam vam što drugo reći – što god se dogodilo meni ili bilo kome od nas, nikada nemojte dopustiti da sruše slobodu, neovisnost i samostalnost Republike Srbije – poručio je Aleksandar Vučić.
Je li sve bila predstava za javnost ili je u tom trenutku Vučić bio iskreno ganut, nije poznato, no činjenica je da se srbijanska oporba danas zgraža nad njegovim prijateljevanjem s onima koje je teško optuživao ranijih godina, a s kojima sada u ožujku dogovara suradnju...
Otvori KEKS Pay
