U Beču je nedavno održana 14. Humanitarna večer klišansko-konjičkih Hrvata. U glavnom gradu Austrije, prema procjenama predstavnika Udruge klišansko-konjičkih Hrvata, živi oko dvije tisuće Hrvata koji korijene vuku iz ovog dijela sjeverne Hercegovine, piše Večernji list BiH.
Tri župe
Dolinu Neretvice, u kojoj su se smjestile tri katoličke župe - najstarija Podhum/Žitače te Obri i Solakova Kula, krasi prekrasna priroda. Kraj je to i bogate povijesti i radišnih ljudi, ali, nažalost, i kraj koji je danas gotovo potpuno pust. Od prijeratnih blizu pet tisuća vjernika, u trima župama danas ih je ostalo tek nešto više od stotinjak. Rat i progon uz brojne zločine, koji su uglavnom ostali nekažnjeni, učinili su svoje. Hrvati su iz doline Neretvice protjerani i raseljeni po svijetu. I baš kad je povratak krenuo, u Kostajnici, hrvatskom selu, na Božić 2002. godine događa se na ovim prostorima nezapamćeno trostruko ubojstvo Anđelića, motivirano vjerskom i nacionalnom mržnjom. U trenutku kad se mnogima činilo da mržnja i zlo pobjeđuju, klišanski kraj počeo se buditi poput feniksa iz pepela, skrenuo je pozornost javnosti na sebe zahvaljujući pojedincima, počevši od mjesnih župnika do Klišana, koji već desetljećima žive izvan BiH. Među njima su i Zekići, Ivan i Nada, koji su u potrazi za boljim životom u Beč otišli živjeti i raditi sad već davne 1986. godine. - Otišli smo samo da bismo zaradili za kuću, ali poput mnogih, ostali smo ovdje gotovo četiri desetljeća - počinje priču o motivima dolaska u Austriju Ivan Zekić, koji je rodom iz Kostajnice. Supruga Nada također je iz klišanskog kraja, iz Bukovice. - Zahvalni smo Austriji za sve što smo ovdje stekli, htjeli smo oboje raditi i dobili smo priliku. Suprug je imao vlastitu tvrtku punih 12 godina, bavio se metaloprerađivačkim poslom. Ja sam također radila punih 36 godina, bez prekida, bez bolovanja. Austrija nas je prihvatila, otvorila nam je perspektive, mi smo joj se odužili svojim radom - nastavlja priču o životu u Austriji Nada Zekić. I baš kad se čini da su u ovoj priči svi zadovoljni, uvijek se javi ono jedno "ali"! Bez obzira na sve što su stekli, Zekićima sve ove godine nedostaje rodni kraj. No, oni ne sjede prekriženih ruku, pomažu mu koliko mogu, ulažu u Kostajnicu. - Veze s rodnim krajem nismo nikad prekinuli. Samo se mijenjaju načini na koje smo ih održavali sve ove godine. U ratu je to bila organizirana humanitarna pomoć, danas su to ulaganja u naš kraj. U Kostajnici smo 2012. godine sagradili kuću u kojoj provodimo mnogo vremena i mi i naši unuci. Kupili smo i vikendicu. Želimo vlastitim ulaganjima potaknuti i druge da razmisle o perspektivi ovog kraja, o načinima kako ga oživiti - smatra Ivan Zekić. Mnogi će u klišanskom kraju posvjedočiti da Ivan i Nada sve ove godine pomažu rodnom kraju. - Nije bilo humanitarne akcije ni projekta od rata do danas koje Ivan i Nada Zekić nisu podržali, bilo da je riječ o crkvenim ili društvenim akcijama, svaku su potpomogli - kaže don Marin Marić, župnik u župama Obri i Solakova Kula. Po riječima Nade Zekić, suprug Ivan i ona sa svojim prijateljima i kumovima prije 14 godina pokrenuli su susrete klišansko-konjičkih Hrvata u Beču, čije su održavanje u početku sami i financirali. - Nas dvoje smo među inicijatorima i pokretačima okupljanja nas Klišana koji živimo i radimo u Beču, upravo kako bismo ojačali veze s našom domovinom i mjestom u kojem smo rođeni te kako bismo tu ljubav prema korijenima prenijeli na našu djecu i unuke - objasnila nam je Nada Zekić. Zekići kažu kako stalno razmišljaju o perspektivama obnove života u klišanskom kraju. - Ljudi koji su ostali živjeti u tom opustjelom kraju vrijedni su divljenja. Nije to nimalo lako, uz tolike i sigurnosne izazove. No, zahvaljujući njima i našim župnicima koji s njima dijele tešku poratnu svakodnevicu, život se nije ugasio. Na svima nama je da rasplamsamo plamen života te učinimo naš prelijepi kraj sigurnijim i ugodnijim mjestom za život. Tada će se i boravci produljiti, mnogi od nas mirovinu će provoditi u rodnom kraju, a s vremenom se možda i cijele obitelji počnu vraćati - zaključuje Ivan Zekić.
Vatra života
Supruga Nada i on svjesni su da ništa nije lako, a pogotovo nakon tri desetljeća sustavnog progona i raseljavanja ponovno zapaliti vatru života na većinom ugaslim ognjištima. Ljubav prema rodnom kraju, uz angažiranje svih onih kojima je zadaća i obveza potpomoći obnovu kuća i infrastrukture, uvjereni su, zajedno mogu napraviti ono što je pojedincima nemoguće. Ono što raduje Zekiće je da su godine sustavne nebrige za Hrvate u klišanskom kraju prošle. Potvrdio im je to i dolazak predstavnika vlasti sa svih razina, od Grada Konjica, preko Hercegovačko-neretvanske županije do Federacije BiH na nedavne susrete Hrvata klišansko-konjičkog kraja u Beču. Zajedništvom i suradnjom, uvjereni su, moguće je napraviti puno toga, pa i otvoriti nove perspektive oživljavanja ratom razorenog i godinama zapostavljanog klišanskog kraja.
