Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

'Imamo koronu, ostali smo bez posla, osuđuju nas'

Gradonačelnik Solina: Ne znam kako sam se zarazio, nosio sam masku. Budite oprezni
01. travnja 2020. u 08:54 0 komentara 1438 prikaza
Foto: Privatne fotografije
Pogledajte galeriju 1/4

Od ukupno 867 potvrđenih slučajeva zaraze koronavirusom u Hrvatskoj s jučerašnjim danom izliječeno ih je 67. Daleko je veći broj onih koji su pak pušteni iz bolnice i oporavljaju se kod kuće te čekaju da i njima dva testa zaredom budu negativna. Na putu ozdravljenja su i naši sugovornici, a podijelili su s nama što su sve prolazili te kako se liječe.

Obitelj Radulović, Zagreb: Nismo bili na skijanju ni u inozemstvu

Četveročlana obitelj Radulović iz zagrebačkog naselja Vrbani, supružnici i dvoje malodobne djece, deveti su dan u izolaciji nakon što im je svima potvrđena infekcija koronavirusom, a oboljeli su im i baka te šogor s kojima su prije tri tjedna ručali. - Svojoj obiteljskoj doktorici javio sam se 16. ožujka sa simptomima prehlade, curio mi je nos i temperatura mi je bila malo iznad 37 stupnjeva, no rekla je da to nisu simptomi za testiranje. Peti dan nakon toga krenuo je ružan, suhi kašalj, koji se šesti dan, u nedjelju pojačao. Krenuo sam tražiti po internetu telefonske brojeve epidemiologa, no nikog nisam uspio dobiti, pa ni 112 i 113. Tek u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" rekli su mi, opet, da moji simptomi nisu za testiranje i da se javim svojoj doktorici te su bili izričiti u tome da ne dolazim. 99 posto ljudi tu bi odustalo od daljeg traženja liječničke pomoći. Zahvaljujući susjedi, uspio sam da u pola deset navečer ipak odem u Zaraznu na testiranje, da bi rezultati ujutro pokazali da sam pozitivan na koronavirus - kazao nam je ovaj 52-godišnji Zagrepčanin. U ponedjeljak su testirali i suprugu i djecu te se pokazalo da su svi pozitivni. Bolest se manifestira različito. Dok Goran već 15 dana ima temperaturu 37,2 i kašalj koji ga "razvaljuje", djeca nemaju nikakve simptome, a supruga tek blage i samo jedan dan imala je blago povišenu temperaturu.

- Kašalj je ubitačan, nešto neopisivo. Prije četiri dana zvao sam hitnu u nadi da će mi u bolnici napraviti rendgen pluća i dati kisik. Uredno sam im rekao da imam COVID-19 i da sam u izolaciji, zahvaljivali su se jer ekipa im to ne prijavi pa su zbog toga ostali bez pet timova hitne - kaže naš sugovornik. Odveli su ga na improvizirani parking sa šatorom i dva kontejnera u krugu Infektivne. - Rekli su mi da čekam tamo na klupici iako sam pitao je li to pametno. Dok sam čekao, stotinu ljudi prošlo je onuda. Neki su sigurno bili negativni, ali su nakon boravka ondje vrlo moguće "skupili" virus. Izmjerili su mi saturaciju i puls te za sat vremena rekli da nemam parametre za bolničko liječenje, da idem doma i, s obzirom na to da sam astmatičar, zovem hitnu ako se počnem gušiti. S obzirom na to da je ekipa hitne sve manje, čekao sam tri sata da me vrate kući jer nisam drugačije smio, pitanje je kako bi se pomoglo čovjeku koji se guši. Moja punica hitnu je čekala sat i pol, u četvrtak su joj napravili test, u petak je stavili na kisik i zadržali u bolnici. Djeca u dobi od sedam i 11 godina ne pokazuju simptome, a rekli su da, pokažu li ih, možemo i prekršiti izolaciju da ih dovedemo - kazao je G. Radulović. Supruga je imala tek jednodnevnu blago povišenu temperaturu.

Gdje su se zarazili, ne zna, nisu bili na skijanju ni u inozemstvu. Štoviše, zbog pandemije su ostali bez posla i primanja - ona je frizerka, a on je vozio za Uber i Bolt nakon što je zatvorio svoju firmu jer se nije, kaže, uspio naplatiti od države. Podstanari su i vlasnik im je prolongirao ovomjesečni najam, no i on treba novac. Iako je Goran odmah obavijestio sve da su pozitivni, obitelj je doživjela udarce i stigmatiziranje sa svih strana. - Dva susjeda pitala su treba li nam što, imamo prijatelje koji nam dostave namirnice, dok su ostali digli neviđenu hajku, da smo neodgovorni i da ćemo ih zaraziti. Jedna je susjeda čak tražila da joj pošaljem svoje rezultate testa kako bi ona i muž mogli tražiti bolovanje! Znači, ako se razboliš, nikoga nije briga i prepušten si sam sebi. Ne znam što bi bilo da se supruzi i meni nešto dogodi, bi li itko u ovom društvu zbrinuo našu djecu?  - poručuje Radulović.

Osječanin (30)  Ne razlikujem miris parfema od vode

- Osjetio sam prvi dan popodne nekakav umor, a u noći me probudila povišena temperatura, izmjerio sam 38,6. Član moje obitelji, inače, bio je već tada u samoizolaciji, no meni ta mjera nije bila određena. Potražio sam na internetu simptome koronavirusa i kontaktirao sam bolnicu. Odmah sam se ujutro otišao testirati, a u roku od 24 sata stigao je pozitivan nalaz i ja sam završio u bolnici - kaže nam Osječanin u dobi od 30-ak godina.

Dok je čekao nalaz, više ga je bilo strah, kaže, za svoje bližnje i za obitelj nego za samoga sebe. Oženjen je, ima maleno dijete. - Od ranije imam respiratornih problema, astmatičar sam pa sam očekivao da će biti komplicirano, ali nisam nešto previše o tome razmišljao. Smireno sam sve to prihvatio - nastavlja on. Proveo je šest-sedam dana u bolnici, a s obzirom na to da posljednjih pet nije imao temperaturu, osjećao je tek malaksalost, nije primao ni terapiju pa je otpušten na kućno liječenje.

- Još uvijek imam apsolutni gubitak njuha, ne znam mirišem li Chanelov parfem ili vodu, a stradao mi je i okus, vrlo slabo mogu raspoznati što jedem. Povremeno mi se pojavljuje kratak dah, kad se zapričam. Osjetim grčenje i žarenje u prsima. U početku sam imao i glavobolje - opisuje. Desetak dana otkako je saznao da je pozitivan na koronavirus, fizički je relativno dobro, prizdravio je i čeka daljnje upute epidemiologa.

- Ne mislim da će mi zaraza koronavirusom ostati trajno obilježje i trauma. Ne volim se opterećivati prošlošću, zaboravit ću što prije i krenuti dalje, samo da se oporavim i budem opet onaj stari. Teže mi je, zapravo, psihički podnositi bolest, zbog razdvojenosti od obitelji, nego fizički. Ne podcjenjujem bolest, ali imao sam sreće da su moji simptomi slabiji - zaključuje on.

Osječanka: Najgore mi je bilo od 8. do 10. dana bolesti

- Dobila sam u petak 20. ožujka temperaturu oko 37 i pojavila mi se groznica. Nazvala sam broj 113, a oni su mi rekli da ih trebam zvati u slučaju respiratornih poteškoća i temperature iznad 38, a za prehladice ili gripu neka se obratim svome liječniku - započinje mlađa Osječanka. Temperatura je trajala dva dana, a najviša je bila 37,8. No u nedjelju ju je nazvao kolega s posla i javio da je zaražen, a ona mu je izravni kontakt te se mora javiti epidemiologu.

- Imala sam izrazitu osjetljivost kože, na leđima, prsima, čak i podlakticama. Boljelo me i kada mi kosa dotakne kožu na leđima - opisuje. Primljena je u bolnicu u utorak.

- Pojavilo mi se žarište između lopatica, točno sam osjetila da imam nešto u plućima. Boljelo je i žarilo. Stigla sam u bolnicu bez temperature i kašlja pa sam bila asimptomatski pacijent koji ne treba liječničku pomoć. Imala sam sreću da me kontaktirala moja liječnica i naširoko mi objasnila što će se s mojim tijelom sada događati - kaže naša sugovornica pa nastavlja: - Najgori su dani od osmog do desetog. U tom razdoblju baš osjetite da se tijelo bori, da vas bolest napada. Osmi dan smo i moja cimerica u bolnici i ja primijetile da nemamo njuha, ni parfem nismo osjetile, ništa! Počela nam je tada i izrazita bol u mišićima, u području oko bubrega i zdjelice pa nisam mogla ni sjediti ni ležati, mislim da sam taj dan prešetala kilometre po sobi. Boljelo me ne kao da sam istučena, nije bilo šanse da se sagnem. Osjetila sam isti dan i probadajuću bol oko sinusa - navodi ona.

Osmi dan otpuštena je iz bolnice te je, kaže, mogla doma sjesti u kadu, opustiti mišiće i utopliti sinuse krpom pa joj je bilo i lakše. Trinaest je dana bolesti iza nje, djeluje kao potpuno zdrava osoba, a počela je u ponedjeljak i raditi, od kuće.

- Mislim da mi je jako pomoglo to što sam, kad sam osjetila da sam slabo, pazila da dobro jedem, dobro spavam i puno pijem. Imam dojam da neki od mojih poznanika koji su pozitivni nisu prvih dana jeli kako treba i da ih je virus svladao. Ja sam posve dobro 12. dan - kazala nam je ona jučer. Ima sreću, ističe, što joj prva susjeda puno pomaže, skuha i ostavi joj ručak i kolače na pragu.

- Dvaput mi je bila policija provjeriti me, nije im dovoljno da se javim na interfon, baš traže da me vide. Ne osjećam se osamljeno, super mi je kod kuće! - zaključuje.

Riječanin A. (36): Slušajte stručnjake i odbacite crne misli

- Riječanin A., 36-godišnjak i rekreativni sportaš, očekuje da će danas ili sutra biti pušten iz pulske bolnice, u kojoj je proveo dva tjedna. Posljednji bris bio mu je negativan, a čeka rezultate još jednog testiranja. Nakon izlaska iz bolnice svejedno će još dva tjedna morati provesti u kućnoj samoizolaciji. Vjeruje da se zarazio izvan Hrvatske. Zbog svog posla puno putuje tako da je stalno bio u kontaktu sa strancima. Najprije je dobio temperaturu koja je nakon nekoliko sati pala. U prvom trenutku temperaturu nije povezivao s koronavirusom smatrajući da je riječ o uobičajenoj proljetnoj prehladi. Nekoliko dana kasnije ponovno je dobio temperaturu, višu nego prvi put, i tada je shvatio da se događa nešto neobično.

- Kako sam se tada nalazio u Istri, nazvao sam epidemiološku službu u Puli. Popisali su sve kontakte s kojima sam bio, a radilo se o jako malom broju ljudi jer sam bio jako oprezan s obzirom na to da se u tom trenutku već puno pričalo o novoj bolesti. Nitko od mojih kontakata nije se zarazio. Sljedeći dan otišao sam na testiranje, a dan kasnije obavijestili su me da sam pozitivan i da moram u bolnicu. Odmah po dolasku u bolnicu temperatura mi je prestala, ali dobio sam glavobolju, a osjećao sam i "češkanje" u plućima i velik umor - kazao nam je A. i dodao kako mu u tom trenutku nije bilo svejedno jer su tada sa svih strana počele stizati vijesti o novoj bolesti i epidemiji koronavirusa. No liječnici su ga brzo umirili objasnivši mu da je mlad i da će se u njegovu slučaju raditi samo o blagim simptomima te da je samo potrebno tijelu prepustiti da se samo izbori protiv virusa.

- Nakon jedne noći glavobolja je prestala i svakim sljedećim danom osjećao sam se sve bolje i bolje. Sada se osjećam dobro i zdravo - kaže nam naš sugovornik koji o svom bolničkom iskustvu, i kada je riječ o liječnicima i sestrama, ali i ostalim pacijentima s kojima je bio u sobi, ima samo lijepe riječi. U bolnici je zatekao još nekoliko zaraženih pacijenata koji su imali slične simptome kao i on.

- Atmosfera u našoj sobi bila je odlična i dobro smo se slagali, a imamo i izvrsno iskustvo i s liječnicima i sestrama. Stalno su nas bodrili i podržavali iako njima sigurno nije bilo lako u ovoj situaciji - naglašava A. poručujući ostalim građanima da "ostanu pozitivni", da slušaju upute stručnjaka  i da vjeruju kako će i ovo proći. S iskustvom izliječenog od koronavirusa on naglašava kako je važno ne razmišljati samo o crnoj strani ove priče jer to, kako kaže, "psihički izjeda" i otežava tijelu da se izbori s ovom bolešću.

Vukovatrac D. P. (31)  Najveći mi je problem bila glavobolja, stalno kljucanje

U četvrtak 2. travnja D. P. (31) iz Vukovara trebao bi na ponovno testiranje kako bi dobio potvrdu da više nije zaražen koronavirusom. D. P je prvi Vukovarac koji je bio zaražen, a kako kaže, vjerojatno se zarazio u Londonu gdje inače radi. - U Hrvatsku sam se vratio 20. ožujka i od prvoga dana sam u samoizolaciji iako nisam u početku imao nikakve simptome bolesti. Dva-tri dana poslije počela me boljeti glava, a pojavila se povremeno i malo povišena temperatura. Povremeno sam kihao, ali ništa strašno. Odmah sam posumnjao u zarazu koronavirusom jer me u životu nije boljela glava - kaže nam ovaj Vukovarac.

Popio je nekoliko tableta za snižavanje temperature, a prošli petak pojavio mu se i suhi kašalj te bol u plućima i leđima za koju vjeruje da je od naprezanja. Pojavila se i bol u uhu te upala grla, ali to povezuje s tim što je hvatao svjež zrak na prozoru. Bio je u samoizolaciji i vrijeme pokušavao prekratiti vježbanjem, ali nije mu išlo. Poslije 10 čučnjeva zapuhao bi se kao da je istrčao maraton. Prošle subote svi su simptomi nestali i sada se osjeća zdravo i svježe. Popio je u međuvremenu i tri tablete azitromicina za koje također misli da su mu pomogle.  

- Najveći mi je problem tih dana bila ta glavobolja. Nisam popio ni jednu tabletu protiv bolova, ali stalno je nešto „kljucalo" unutra i osjećao sam nekakav čudan pritisak. Iz vukovarske bolnice ponudili su mi da budem kod njih hospitaliziran, ali nisam htio jer sam kod svojih mogao biti odvojen i da ne ugrožavam nikoga. Svakodnevno sam bio u kontaktu s liječnicima kojima sam prenosio kako se osjećam - kaže D. P. koji misli da je očigledno imao lakši oblik bolesti.

Upozorava i na nelogičnost jer je na koronavirus testiran 26. ožujka, sa svim simptomima, a rezultat testiranja dobio je tek 29. ožujka. Misli da bi se sve to moralo puno brže odvijati.

Dalibor Ninčević: Pijem puno tekućine, vrućih čajeva i - čekam

Gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević jedan je od rijetkih koji je javnosti obznanio kako ima COVID-19. Iako je zamolio za malo mira za vrijeme liječenja, pristao je na razgovor. Javio nam se promuklim glasom. Liječi se od kuće.

- Osjećam se dobro, moji simptomi su blagi. Imam začepljen nos, glavobolje, evo danas prvi dan nemam povišenu temperaturu - kaže nam Ninčević koji je prije pet dana zamijetio prve simptome, a sad već organizira posao iz samoizolacije. - Nije bilo ništa alarmantno, lagana glavobolja i povišena temperatura koja nije prelazila 37,8 Celzijevih stupnjeva. Odmah me zvao infektolog i pitao me kako se osjećam te ima li potrebe za smještajem u bolnici. S obzirom na to da nisam loše, a kod kuće imam mogućnost samoizolacije od ostalih članova obitelji, rekao sam mu da ću ostati doma - kazao je Ninčević.

Ne zna kako se zarazio. Nije bio u inozemstvu, koristio je zaštitnu masku, ali po prirodi posla, kao član Stožera civilne zaštite Solina, bio je kontaktu s dosta ljudi iz rizičnih skupina. Dobio je upute kako se liječiti. - Dok sam imao povišenu temperaturu, snižavao sam je uobičajenim lijekovima. Pijem i puno tekućine, vrućih čajeva. Nema specifičnog lijeka, ublažavamo simptome i čekamo da prođe. Iz mog iskustva, a znamo da je svako oboljenje individualno, kod mene je blaži oblik koji se može opisati kao kombinacija gripe i prehlade. Nije ugodno, ali dobro je, zasad - govori Ninčević i poziva na poštivanje mjera koje je propisao Nacionalni stožer, ali i na to da u ovim teškim vremenima ostanemo ljudi.

- Želim iskoristiti prigodu i poslati poruku da ne treba stigmatizirati ljude koji su zaraženi ili su u karanteni. Primjećujem strah i on je razumljiv, ali stigmatizacija nije dobra. Neće nas korona uništiti, preboljeli smo mi i teže bolesti. Naravno, nemojte je shvatiti olako. Apeliram na sve vas, budite oprezni, ne odlazite nepotrebno od kuće - kaže Ninčević.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.