S obzirom na izazove i položaj u kojemu se nalaze Hrvati u BiH, potreba za okupljanjem i solidariziranjem s njima jedna je od ključnih misija, poručio je u intervjuu za Večernji list BiH dr. sc. Marin Sopta, predsjednik Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva i predsjednik Programsko-organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa.
U kontekstu brojnih važnih tema od značaja za Hrvate posebnu vrijednost imat će Peti hrvatski iseljenički kongres koji će se iduće godine održati u Mostaru, a Sopta pritom jasno ističe misao vodilju koja kao primarni cilj ima poboljšanje odnosa između domovine i hrvatskog iseljeništva. A pritom se ne misli samo na domovinu Hrvatsku već i na BiH koja je uvijek bila, ona to jest i danas te će uvijek biti i država Hrvata koji su rođeni i žive u njoj, naglasio je. Istaknuo je i kako je u očuvanju identiteta najveću ulogu odigrala Katolička crkva.
Peti hrvatski iseljenički kongres koji će se održati iduće godine u Mostaru nosi i znakovit naziv koji govori o zajedništvu. Koliko je to zajedništvo potrebno danas, pogotovo u kontekstu kontinuirane borbe Hrvata u BiH za svoja politička prava?
- Imajući u vidu položaj u kojem se danas nalaze Hrvati u Bosni i Hercegovini, potreba za globalnim hrvatskim zajedništvom od velikog je značaja. Moram odmah naglasiti da to zajedništvo ne smije biti deklarativno, što se, nažalost, može primijetiti kod mnogih hrvatskih političara, stranaka, raznih udruga i pojedinaca. Hrvatsko zajedništvo moramo promovirati svojim radom, raznim inicijativama i programima koji će ojačati to zajedništvo. Svakodnevni izazovi s kojima su suočeni Hrvati u Bosni i Hercegovini, osobito od jednog dijela pripadnika utjecajne političke elite sarajevske Baščaršije koji bi najradije vidio Bosnu i Hercegovinu bez Hrvata ili u najmanju ruku Hrvate kao pripadnike etničke manjine u toj državi, trebali bi dati poticaj Hrvatima diljem svijeta da se više aktiviraju i solidariziraju s Hrvatima Bosne i Hercegovine.
Možete li nam objasniti planiranu koncepciju Kongresa? Koliko će on imati fokus na temama povezivanja iseljeništva i Hrvata u njihovim matičnim domovinama - Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini?
- Držeći se dosadašnje tradicije i koncepta hrvatskih iseljeničkih kongresa, glavni i primarni cilj je poboljšati odnose i suradnju između domovine i hrvatskog iseljeništva. Ovdje ne mislim samo na domovinu Hrvatsku nego i na Bosnu i Hercegovinu koja je uvijek bila, ona to jest i danas te će uvijek biti i država Hrvata koji su rođeni i žive u njoj. Kao i na prethodnim kongresima održanima u Zagrebu, Šibeniku, Osijeku i Mariji Bistrici, tako je i Peti hrvatski iseljenički kongres otvoren znanstvenicima i stručnjacima koji se bave temama migracija, demografskih pitanja, očuvanja nacionalnog, vjerskog, kulturnog i drugih identiteta Hrvata u svijetu. Već sada stigle su nam prijave znanstvenika koji su ekonomisti po struci, kao i vrlo uspješnih gospodarstvenika koji će govoriti o ekonomskom potencijalu i potrebi jačeg povezivanja i umrežavanja hrvatskih gospodarstvenika Bosne i Hercegovine s onima u Hrvatskoj i iseljeništvu. Kao što smo najavili, jedna od tema Kongresa bit će "Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini - odnosi s Republikom Hrvatskom na društvenopolitičkom polju, gospodarskoj, kulturnoj i sportskoj suradnji". Svakako ćemo na Kongresu imati i nekoliko sesija posvećenih povijesnim temama.
S obzirom na to da se Peti hrvatski iseljenički kongres održava u Mostaru, koliko je odabir same lokacije važan u kontekstu velike povijesne uloge koju imaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine?
- Mi smo već na Prvom hrvatskom iseljeničkom kongresu, koji je održan 2014. godine u Šibeniku, odlučili da jedan kongres moramo održati u Bosni i Hercegovini. Normalno bi bilo da se održi u gradu Sarajevu, međutim, da budem brutalno iskren, u današnjim prilikama koje vladaju u tom gradu i općenito u Bosni i Hercegovini, u prvom redu mislima na odnose prema Hrvatima, održati Kongres u tom gradu bilo bi kontraproduktivno. Najbolji primjer odnosa prema Hrvatima koji su rođeni u Bosni i Hercegovini imamo u diplomatskim predstavništvima Bosne i Hercegovine u svijetu, a što pokazuje nedavni posjet tzv. predstavnika Hrvata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Željka Komšića Njemačkoj. Naime, nitko od Hrvata nije imao informacije o njegovu javnom predavanju, a kada su novinari jednih hrvatskih novina i portala zvali diplomatsko predstavništvo Bosne i Hercegovine da dobiju informacije o adresi i vremenu kada će gospodin Komšić održati predavanje, nisu dobili nikakav odgovor. Slično se dogodilo i prilikom turneje Bakira Izetbegovića po nekim zemljama Europe. U današnjim prilikama normalno je i logično da se Kongres održi u kampusu Sveučilišta u Mostaru koje je ne samo domaćin nego i jedan od suorganizatora Kongresa.
Kako gledate na demografske izazove s kojima se danas suočava hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? Kako zaustaviti negativne trendove?
- Usudim se reći da je jedan od najvećih izazova s kojima se suočava hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svakako demografsko pitanje koje će nas pratiti cijelo 21. stoljeće. Poznati demografi u Hrvatskoj, poput akademika Anđelka Akrapa, dr. sc. Stjepana Šterca, dr. sc. Dražena Živića i nekih drugih, u posljednjih desetak godina konstantno upozoravaju na ovo bolno pitanje i pritom nude neka rješenja. Nažalost, njihove ideje kako riješiti to pitanje i kako zaustaviti iseljavanje Hrvata iz Hrvatske, a time i iz Bosne i Hercegovine više-manje, što iz objektivnih, a što iz subjektivnih razloga, ignorira državni vrh. U Hrvatskoj, a, usudim se reći, i u Bosni i Hercegovini ne postoji jaka politička volja na osnovi koje bi se osmislila moderna strategija otvaranja novih radnih mjesta koja bi zaustavila daljnje iseljavanje te nastojala vratiti one koji su napustili zemlje u posljednjih desetak i više godina. Pružanje carinskih i poreznih olakšica povratnicima iz iseljeništva koji žele investirati u gospodarstva Hrvatske i Bosne i Hercegovine potencijalno bi otvorilo vrata za male obrte, a time i nova radna mjesta. Mali obrti predstavljaju jak segment ekonomije svakog demokratskog društva.
Kakve su perspektive kada je riječ o povratku Hrvata u domovinu? Koliko je u tom smislu važna uloga Hrvatske, odnosno njezina politika prema iseljeništvu?
- Uopće nema dvojbe da je uloga Hrvatske po pitanju povratka Hrvata u domovinu ključna. I uz činjenicu da ima pozitivnih pomaka u državnoj politici koju Republika Hrvatska vodi prema svojim iseljenicima u posljednjih nekoliko godina, po mom mišljenju, to nije dovoljno za masovni povratak hrvatskih iseljenika u domovinu. U tom pogledu mi smo već na Prvom hrvatskom iseljeničkom kongresu usvojili rezoluciju s nekoliko točaka u kojima smo ponudili Vladi Republike Hrvatske konkretne prijedloge koje su osmislili i predložili sudionici Kongresa. Samo godinu dana kasnije Europsko vijeće usvojilo je i donijelo svoju rezoluciju nazvanu "Democratic Participation for Migrant Diasporas". Obje spomenute rezolucije imaju veliki broj zajedničkih točaka, odnosno prijedloga. Želim spomenuti samo neke. Formiranje ili ponovna uspostava Ministarstva za useljeništvo, veća i aktivnija uloga lokalnih zajednica i županija, uključivanje pripadnika druge generacije, osobito onih koji su završili visoke škole, da sudjeluju u osmišljavanju razvojne strategije zemlje, veća intelektualna i stručna pomoć udrugama i pojedincima u iseljeništvu koji promiču hrvatsku kulturu i jezik... Imajući u vidu ekonomski, znanstveni, sportski i kulturni potencijal hrvatskih iseljenika, od nacionalnog je značaja da se među hrvatskim iseljenicima počne sustavno razvijati dobro osmišljena kultura povratka, kako u domovinu Hrvatsku tako i u Bosnu i Hercegovinu. Poput Španjolske, Poljske i Portugala koji su u posljednjih nekoliko godina osmislili strategije koje imaju za cilj povratak svojih iseljenika i koje su donijele pozitivne rezultate, tako bi i Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina trebale slijediti njihove primjere.
U kojoj je mjeri, a kada govorimo o perspektivama povratka u BiH, važna uloga i pomoć Republike Hrvatske onim prostorima na kojima žive Hrvati u BiH?
- Mislim da je ona jako važna, da je ona u mnogim slučajevima ključna. Ustavna obveza, kao i Daytonski sporazum čija je Republika Hrvatska jedna od supotpisnica, nalaže Hrvatskoj da pruži političku, ekonomsku, kulturnu, znanstvenu i druge vrste pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Pomoć koju je Republika Hrvatska pružila mostarskoj bolnici ili pak bolnici u Novoj Biloj ili mostarskom Sveučilištu najbolji je primjer kako Republika Hrvatska treba nastaviti pomagati Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Sve veće tvrtke i poduzeća u Republici Hrvatskoj trebali bi otvoriti svoje podružnice u Bosni i Hercegovini te tako otvarati veći broj radnih mjesta, što bi automatski zaustavilo trend iseljavanja. Jako je važno naglasiti da je pomaganje Hrvatima u Bosni i Hercegovini od nacionalnog interesa za Hrvatsku, da tu nije riječ o davanju neke milostinje. Sama činjenica da Republika Hrvatska ima najpozitivniju i najveću ekonomsku suradnju s Bosnom i Hercegovinom mnogo govori.
Važnost Katoličke crkve u očuvanju hrvatskog identiteta iznimno je važna. Koliko danas Crkva može pomoći održavanju perspektive povratka i stvaranju uvjeta za jačanje veza iseljeništva i Hrvata u Hrvatskoj i BiH?
- U očuvanju ne samo vjerskog nego općenito hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskih iseljenika u svijetu najveću ulogu odigrala je Katolička crkva. I danas, kada imamo svoju vlastitu demokratsku Republiku Hrvatsku, Crkva i dalje ima odlučujuću ulogu u očuvanju nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta hrvatskih iseljenika u svijetu. Ona posredstvom svojih gotovo 200 katoličkih misija i župa u svijetu jako učinkovito u svojim mogućnostima djeluje i okuplja Hrvate diljem svijeta. Mišljenja sam da diplomatska predstavništva Republike Hrvatske u mnogim državama ne koriste potencijal hrvatskih iseljenika. Na osnovi mojih prethodnih odgovora moj zaključak je da bez aktivnijeg i izravnog angažmana Katoličke crkve, koja je jedina institucija koja još nije izgubila svoj utjecaj, a osobito povjerenje kod hrvatskog naroda, masovni povratak hrvatskih iseljenika u domovinu može ostati samo naša želja. O važnosti i značaju Katoličke crkve za Hrvate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a osobito za njezin rad među hrvatskim iseljenicima imat ćemo priliku doznati na Kongresu. Već je sada ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u iseljeništvu don dr. Tomislav Markić sa svojim suradnicima prijavio tri sesije u kojima će predavači izlagati o temama vezanim uz povijest, rad i ulogu koju je Katolička crkva odigrala za Hrvate u svijetu. O značaju Petog hrvatskog iseljeničkog kongresa govori činjenica da, osim osamdeset prispjeli prijava iz Australije, Argentine, Kanade, Njemačke, Hrvatske i drugih zemalja, na Kongres dolaze uzoriti bosanskohercegovački kardinal Vinko Puljić, nadbiskup koadjutor Tomo Vukušić i mostarsko-duvanjski biskup i apostolski administrator trebinjsko-mrkanski mons. dr. Petar Palić.
Mnogo se govori i o pomoći iseljeništva kroz doznake, ali i druge oblike pružanja podrške. Kakve su perspektive kada govorimo o ovom pitanju, ali i kada je riječ o investicijama naših ljudi iz iseljeništva u gospodarstva Hrvatske i BiH?
- Ekonomski i ne samo ekonomski potencijal hrvatskih iseljenika, bez obzira na to dolaze li iz Hrvatske ili pak Bosne i Hercegovine, je ogroman i on je uglavnom neiskorišten. Postoji nekoliko valjanih razloga zašto je to tako. Ja ću ovdje govoriti o hrvatskim iseljenicima u odnosu prema Republici Hrvatskoj iako smatram da se isto može odnositi na iseljenike iz Bosne i Hercegovine. U današnje vrijeme među hrvatskim iseljenicima vlada apatija i jako malo zanimanje za ulaganje u hrvatsko gospodarstvo. Ta apatija odraz je unutarnjeg stanja koje vlada u domovini. Pomanjkanje bilo kakvih ozbiljnih inicijativa od države da raznim povlasticama i poticajima nastoji privući veće iseljeničke investicije drugi je važan razlog što nema većih investicija Hrvata u domovinu. Veliki problemi u pravosuđu, a osobito spora i neučinkovita birokracija s kojom su suočeni mnogi hrvatski iseljenici povratnici prilikom ulaganja i poslovanja u Hrvatskoj mnoge od njih prisilili su da odustanu od daljnjih ulaganja, a neke, nažalost, prisilili da se vrate natrag u države iz kojih su došli. No ono što je najvažnije za istaknuti da od 90-ih pa sve do današnjeg dana u Hrvatskoj postoje pojedinci, interesne skupine i pripadnici nevidljivih grupacija koji sustavno i smišljeno rade da se što manji broj iseljenika vrati i ulaže u gospodarstvo. Neki to rade iz ideoloških razloga, drugi kako bi sačuvali svoj politički i ekonomski utjecaj u hrvatskom društvu. Koliki je značaj hrvatskih iseljenika za gospodarstvo u Hrvatskoj, najbolje pokazuju novčane doznake iseljenika koje, prema najnovijim statističkim informacijama, za 2021. godinu iznose gotovo 4 milijarde eura, što predstavlja 6,5 posto ukupnog državnog proračuna. Tom iznosu može se dodati barem nekoliko milijardi eura više koje hrvatski iseljenici donose hrvatskom gospodarstvu svojim investicijama ili pak kroz novac koji potroše u vrijeme svojih posjeta za Božić i Uskrs kao godišnje praznike. Novčane doznake iseljenika Bosni i Hercegovini, od kojih su mnogi Hrvati, gotovo su upola manje i iznose 3 do 4 posto državnog proračuna te zemlje, što predstavlja jako ozbiljan doprinos ekonomiji zemlje.
S obzirom na brojne izazove današnjice, kako očuvati hrvatski nacionalni identitet i snažne veze iseljeništva i Hrvata u Hrvatskoj i BiH?
- Ovdje ću navesti samo neke prijedloge koje smo iznijeli u rezoluciji Prvog hrvatskog iseljeničkog kongresa održanog 2014. godine u Šibeniku. Rezolucija koju je 2015. godine usvojilo Europsko vijeće sadrži slične ili iste prijedloge. U prvom redu treba ponovno uspostaviti ministarstvo iseljeništva. Dosadašnje vrijeme od proglašenja slobodne i demokratske Republike Hrvatske pokazalo je da je Hrvatskoj nužan razvojni okret u kojem hrvatski iseljenici moraju aktivno sudjelovati i mati važnu riječ, bilo kroz veće iseljeničke investiciji ili pak sudjelovanjem pripadnika druge generacije koji su školovani i stekli radna iskustva na Zapadu u planiranju razvojne strategije Hrvatske. Treba nastojati razviti mreže centara u hrvatskim zajednicama poput onih koji postoje na sveučilištima u Australiji i Kanadi. Treba formirati posebne oblike potpore iseljeničkim poduzetnicima, nastojati privući i potaknuti hrvatske znanstvenike na povratak u domovinu. Potrebno je uspostaviti veću i kvalitetniju suradnju s hrvatskim udrugama i pojedincima u iseljeništvu koji propagiraju hrvatsku kulturu i jezik u svijetu te se bore za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta.
Koliko nove tehnologije i digitalizacija mogu biti prilika za osnaživanje daljnjih gospodarskih veza?
- Uopće nema dvojbe da će moderna tehnologija i digitalizacija biti jedan od ključnih čimbenika za povezivanje i umrežavanje Hrvata diljem svijeta, a osobito u gospodarstvu. Na Kongresu će poseban panel biti posvećen toj temi.•
Prekasno, gosp. Sopta, prekasno! Trebao si o tome govoriti, tako javno nastupati i javno zastupati u 90-im godinama!!!