Heroji spašavanja koji nesebično stave svoj život na raspolaganje kako bi drugima pomogli u ekstremnim situacijama kakve su poplave, ili, pak, intervencija u najtežoj noćnoj mori svake obitelji traženja svojih najmilijih utopljenih u vodama, najkraći je opis rada Ronilačkog kluba Vidara Gradačac. Heroji spašavanja rade u sjeni, bez svjetla reflektora i potrebe da se o njima govori, piše... Samozatajno, iz ljubavi i bez ikakve novčane koristi, jer rad im se zasniva na volonterskoj osnovi, rade ono što vole - pomažu građanima u nevolji, požrtvovno, hrabro i odlučno. Za odlazak na teren odluku donose u jednoj sekundi. Na poziv predsjednika kluba za intervenciju kratko odgovaraju - 'idem'. Ako se zna da su to dubine posavskih mračnih voda, urušenih bunara, hirovitih i hladnih zaleđenih rijeka, onda takva humanost nema granica. Razlog više za divljenje jeste činjenica da uz rame s predsjednikom kluba Enesom Omerovićem u takve uvjete ronjenja s istrošenom opremom idu i njegova dva sina Admir i Damir, te najbolji prijatelj Josip Baković. Posjetili smo ih na Gradačačkom jezeru Vidara gdje im je skromna lokacija okupljanja i vježbe.
Heroji spašavanja
Iza kluba je 35 godina rada, no nakon rata krenuli su od nule, a sada ih ima 14. rekli bismo, neustrašivih. Teško govore o svojim podvizima jer ih smatraju običnim ljudskim porivom da pomognu. Ali kada počnu prepričavati događaje, potekne rijeka takvih životnim priča. - Puno je trenutaka, postoje normativi za ronjenje gdje ne smiješ dvije boce potrošiti dnevno, a mi smo to činili kako bismo pronašli utopljenika. Ronili smo u svim posavskim rijekama, jezerima, a od ove godine i na Neretvi. Uvijek me je strah za mladog ronioca jer more je nešto drugo, tamo je velika vidljivost, a ovdje toga nema. U Posavini nakon 3 m je potpuni mrak, mulj. Teško mi je izdvojiti neke naše intervencije jer sve su to životne priče, kaže Omerović i ipak izdvaja traženje u rujnu ove godine nestalog studenta Davora Barišića (21). Nakon sedam dana potrage za tijelom ronioci iz Gradačca su nakon prvog zarona pronašli tijelo mladića. Enes i Admir Omerović, Josip Baković i Enes Bešić na vlastitu su odgovornost zaronili i uspješno okončali agoniju u kojoj je pronađeno beživotno tijelo mladića.
Zaroni u opasni po život
- Mi smo se u sekundi dogovorili da želimo pomoći u traženju. Kada smo došli u Mostar na ronjenje i traženje utopljenika, upozoreni smo na opasnost. Iznenadili su se našom zastarjelom opremom te činjenicom da dolazimo iz Posavine gdje su mirne vode, a ovo je drugačije okruženje, hladne i brze Neretve. Dali su nam čamac, a za mjesto gdje smo htjeli napraviti zaron, kazali su da je to mjesto gdje se ne roni jer je opasno po život ronioca. Preuzeo sam na sebe odgovornost i rekao da ćemo nas četvorica tu zaroniti i pretražiti teren. Imali smo sreću. U prvih 15 minuta našli smo tijelo utopljenika, locirali i završili misiju. Trenutak kada smo prišli toj majci, na kojoj se vidjelo olakšanje, nakon osam dana iščekivanja, nama je najveća nagrada, priča za Večernji list Omerović.
Kompletnu priču čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
