Gostujući u emisiji Bujica general Mijo Jelić, govorio je najviše o zločinima tzv “Armije BiH” nad Hrvatima:

– Ne postoji općina u Bosni i Hercegovini gdje je bilo sukoba između HVO-a i Armije BiH, a da nije počinjen zločin nad Hrvatima. Ubijen je 1051 civil, od toga 121 dijete! Sve nakon prestanka borbenih djelovanja! Ubijeno je 644 zarobljenih vojnika HVO-a. Te žrtve nitko ne spominje, a zločinci koji su to počinili uglavnom nisu procesuirani.

U emotivnom istupu u emisiji, Jelić je, kako prenosi Dnevnik.ba, potanko naveo sve zločine dajući preciznu dijagnozu o uzrocima hrvatko bošnjačkog sukoba:

„Cijelu večer bih mogao nabrajati zločine nad Hrvatima, koje više nitko ne spominje i koji se ne procesuiraju, ali ću istaknuti samo neke… Prvi se zločin dogodio u dolini Lašve 26. siječnja 1993. godine dok još nije bilo otvorenog sukoba između Armije BiH i HVO-a. Na granici općina Zenica i Busovača, dva mala hrvatska sela Dusina i Gusti Grab napale su postrojbe 7. muslimanske brigade, predvođene postrojbom El Mudžahid, sela su spalili, razorili, a na monstruozan način ubili su 17 civila i vojnika. Zapovjedniku HVO-a u selu Dusina Zvonku Rajiću izvadili su srce! To su učinili za primjer ostalim Hrvatima da vide kako će s njima postupati… ”

Jelić nastavlja:

“16. travnja iste godine u Općini Konjic, selu Trusini, na isti dan kada su se dogodili Ahmići za koje zna cijeli svijet, ubijeno je na monstruozan način 15 hrvatskih civila i 7 zarobljenih pripadnika HVO-a. 08. lipnja iste godine u napadu Armije BiH na Općinu Travnik, u jednom danu je ubijeno 92 Hrvata, od toga 68 civila i 24 zarobljenih vojnika HVO-a. U selima Maljina i Bikoši na monstruozan način, ritualnim odsijecanjem glava ubijeno je 36 Hrvata! U Općini Jablanica, selo Doljani, 29. srpnja 1993. postrojbe Armije BiH su nakon prestanka borbenih djelovanja, na monstruozan način ubili 39 Hrvata, civila i pripadnika HVO-a.”

Ipak, najviše je zločina počinjeno nad Hrvatima u Središnjoj Bosni:

“Nakon što je u lipnju 1993. godine Armija BiH etnički očistila i spalila hrvatska sela u Općini Kakanj, dogodilo se na desetke zločina, a ja ću istaknuti samo jedan; iz grupe civila izdvojeno je njih 14 iz sela Kovači. Ti su ljudi strijeljani, a majka Anica Jurić je ostala u tom trenutku bez muža, tri sina i nevjeste.”

Jelić je objasnio i okolnosti poznatog zločina u Grabovici:

“8. na 9. rujna 1993. godine u Općini Jablanica, selu Grabovica, gdje nije bilo borbenih djelovanja, postrojba Armije BiH nakon povratka s terena gdje su doživjeli poraz od HVO-a, pogubila je za odmazdu 32 hrvatska civila, gdje je najmlađe dijete imalo 4 godine, a najstariji bračni par Zadro 85, 86 godina! 14. rujna 1993. u Općini Rama, selu Uzdol, također izvan borbenih djelovanja, postrojbe Armije BiH su pogubile 29 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO-a. U Općini Bugojno, nakon prestanka borbenih djelovanja, nakon što su Hrvati protjerani, ubijeno je 67 civila, a 16 ih se smatra nestalima. Pričamo samo o civilima… Križančevo selo – 22. prosinca 1993. godine – na monstruozan način Armija BiH ubija 74 Hrvata… Mogli bi o ovim zločinima pričati cijelu noć,” potresno iznosi Jelić i zaključuje: „Oni uglavnom nisu procesuirani, a ako jesu, procesuirani su po individualnoj odgovornosti.

Ni u jednoj optužnici ne spominje se Armija BiH! Ne postoji niti jedan visoki časnik Armije  BiH, a kamo li general da je protiv njega podignuta optužnica za zločine nad Hrvatima u BiH.”

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini