Bosanska Posavina, nizinska i plodna regija uz rijeku Savu, nosi složenu povijest. Brojne promjene u granicama, ratovi, iseljavanja i socijalne preobrazbe ostavili su trag na identitet, jezik, običaje i kulturnu memoriju Hrvata u tom području. U takvom kontekstu djelo “Leksikon hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine” dobiva posebno mjesto, postaje most između generacija, sredstvo da se glasovi iz rodnoga kraja ne izgube. Leksikon je objavljen u izdanju Udruge Hrvata Bosanske Posavine “Cekin” iz Zagreba na čelu s predsjednikom Ilijom Gubercem uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Leksikon je izazvao duboke emocije na promociji u Zagrebu među Posavljacima i brojnim ljubiteljima književnosti jer je riječ o djelu koje “posavsku riječ i pjesmu vraća kući”. U pripremi je i promocija u Posavskoj županiji. S tom nakanom su iz Zagreba u Orašje stigli predstavnici Udruge, predsjednik Guberac, urednik izdanja književnik prof. Đuro Vidmarović, inicijator cijelog projekta književnik Pejo Šimić, član Društva hrvatskih književnika BiH, a posebna radost bila je upoznati alfu i omegu izvorne glazbe Marka Begića jer malo tko u Posavini nije čuo, a nerijetko i zapjevao “Kad zapjeva Ilija i Marko, čuješ li nas, naša mila majko”.
Posebnost Leksikona
- Riječ je o projektu leksikona koji prvi put na jednom mjestu okuplja imena književnika i izvornog glazbenog stvaralaštva (izvornjaka) rodom ili stvaralaštvom vezanih uz Bosansku Posavinu, a koji su svojim radom utkali dio identiteta hrvatskog kulturnog prostora. U mnogim slučajevima književni i glazbeni izrazi posavskih Hrvata do sada nisu bili objedinjeni u jednom izdanju. Ovo je prvi put da pisani autori i izvorna pjevačka tradicija izlaze rame uz rame, objasnili su odmah na početku razgovora gosti iz Zagreba zahvaljujući interesu Večernjeg lista da promovira djelo koje čuva izvornu kulturnu baštinu posavskih Hrvata. - Našli smo se na istoj valnoj duljini, željeli smo pokazati da postoji bogata kulturna baština Hrvata Posavine koja je dio nacionalne kulturne riznice i da u toj baštini književnost i izvorna narodna glazba zauzimaju posebno mjesto - ističe Šimić. Guberac ističe kako im je sada namjera da tamo gdje su njihovi korijeni predstave ovu svojevrsnu zbirku identiteta i sjećanja, knjigu koja na 203 stranice obuhvaća 62 pisac i 31 izvornjaka. - Leksikon hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine postao je tako mnogo više od bibliografskog popisa. On je karta kulturnog pamćenja, spoj riječi i note, knjiga u kojoj su ispisane sudbine stvaralaca iz jednog malog, ali duhom bogatog kraja. Predstavlja dokaz trajnosti: da se pjesma može rasuti svijetom, ali da joj korijen ostaje u zemlji iz koje je ponikla - smatra Guberac.
Značaj za budućnost
Vrijednost Leksikona nije samo u onome što donosi nego i u onome što otvara. On poziva na nastavak istraživanja i dokumentiranja kulturne baštine, na dopunjavanje i stvaranje novih zapisa. - U vremenu kada globalizacija briše lokalne razlike, ovakva djela vraćaju svijest o korijenima i o tome koliko je svaka riječ, svaka pjesma i svaka uspomena važna za identitet jednoga naroda. Uz književnike, Leksikon donosi i zaseban dio posvećen izvornjacima, glazbenicima koji su čuvari tradicijske posavske pjesme, na čelu s poznatim duetom braće Ilije i Marka Begić - kazao nam je prof. Vidmarović i objasnio zašto su književnici i izvornjaci zajedno. - Zato što su i jedni i drugi čuvari kulturne baštine i narodnog identiteta. U toj glazbi i riječima živi duša Posavine, emocija koja povezuje iseljene i zavičajne Hrvate i čini ih prepoznatljivima unutar hrvatskoga kulturnog korpusa. Do sada ni jedna hrvatska regija nema takav leksikon koji povezuje književno i glazbeno stvaralaštvo - zaključuje Vidmarović. Književnik Šimić također naglašava značaj izvorne pjesme, a osobito braće Begić jer su nositelji takvih nota, kao i značaja tog pisanog traga o čuvarima kulturne baštine Hrvata Bosanske Posavine. - Do sada nije bilo takvoga pisanog traga kako je to urađeno u Leksikonu.
Značaj izvorne pjesme
Ovo ostavljamo mladim generacijama da nastave istraživanje na ovome području glazbe, a materijala je dosta jer malo koji pjevač izvorne pjesme može imati takve glasovne mogućnosti da zapjeva kao što su Ilija i Marko “Hajde Jelo” ili “Garav sojče, garavo djevojče”. Ovakav leksikon, u kojem su narodno blago i književnost, nema ni jedna država u istočnoj Europi, to sam provjerio. Da budem precizniji - tvrdi Šimić - nigdje nećete naći leksikon književnika i izvođača, primjerice, gange, rere ili, pak, ojkalice jer to književnici ne bi dopustili, a mi smo to zajedno uvezali jer smo željeli napraviti koheziju kulture kraja iz kojega potječemo - kaže Šimić.
A kada se spomene izvorna pjesma, violina i šargija, mnogi će se sjetiti imena Marka Begića, pjevača koji je s pokojnim bratom Ilijom pronosio glas Posavine daleko izvan njezinih granica. Nisu bili tek izvođači, već čuvari izvorne pjesme koji svojim glasom i dušom svjedoče o ljepoti, skromnosti i toplini posavskoga čovjeka. Njihove pjesme nisu bile samo note i stihovi već i priče o životu, radu, ljubavi i posavskom zavičaju. Svirali su i pjevali uz šargiju i violinu onako kako su to činili naši stari, s ponosom, iz srca, bez suvišnih ukrasa, ali s neponovljivom toplinom koja dira i najtvrđe srce. Danas, kada se ime Ilije Begića spominje s poštovanjem i tugom, Marko nastavlja čuvati zajedničku ostavštinu - pjesmu koja povezuje generacije i svjedoči o snazi i postojanosti posavske tradicije i zajedno je u lijepoj priči o Leksikonu s prijateljima iz Udruge “Cekin” stigao u Orašje. - Izvorna pjesma u Bosanskoj Posavini svojevrstan je misterij koji se pjeva uz nadarenost, uči bez knjige, a svira bez nota. Jednostavno, to je Božji dar. Izvorna pjesma postojala je i prije mene, ali brat i ja izvukli smo je iz anonimnosti. Koncem 60-ih snimili smo prvu gramofonsku ploču i tako promijenili stoljetni status izvorne pjesme jer se maknula od svojeg izvora, od prela, svadbi, krizmi. I na kraju, moram reći da mi je žao što s bratom nisam snimio “Ljudsku pjesmu”, ali to ostaje mladima. Naime, ta pjesma vuče korijene iz gange, što potvrđuje migracijski iskon Posavljaka od zapadne Hercegovine Imotske Krajine, gdje su se na svojem putu bez povratka zaustavljali od Usore prema Savi. Ta se pjesma pjeva bez pratnje, a na okupljanju je pjevaju oženjeni i ugledniji pjevači - objašnjava nam Marko. Na kraju razgovora dao je obećanje - u Orašje i Odžak rado će doći na javnu promociju Leksikona, kazao nam je Marko Begić. Leksikon hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine svojom pojavom potvrđuje kako kulturna memorija nije samo zbirka djela već i živući tok koji traži zapis. Za Hrvate Bosanske Posavine, u rodnom kraju ili dijaspori, on predstavlja potvrdu vrijednosti da njihova riječ, pjesma, instrument šargija i običaj imaju svoje mjesto u široj hrvatskoj književnoj i kulturnoj baštini.
U vremenu kada se regionalni identiteti susreću s globalizacijom i iseljeništvom, ovakav leksikon postaje važan izvor, ne samo za književnike i folkloriste nego i za svakoga tko želi razumjeti kako jedan zavičaj čuva svoju riječ, svoju pjesmu, svoj trag s ogromnom ljubavlju i poštovanjem.
Otvori KEKS Pay
