Na Marsu, prema svim dosadašnjim saznanjima, nema života. Ni lenderi ni orbiteri nikad nisu pronašli tragove algi, kaktusa ili bilo kakve vegetacije. Zato je snimka koju je 2008. napravio NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter toliko iznenadila znanstvenike. Prizor nevjerojatno podsjeća na šumarke drveća na smrznutim dinama u blizini Marsovog sjevernog pola, piše Science Alert, prenosi Index.
Geološki proces, a ne biologija
Ipak, riječ je o optičkoj iluziji. Duge, tamne pruge koje izgledaju kao debla i krošnje zapravo su tragovi tamnog pijeska. On se s vrhova dina spušta niz padine prekrivene ledom, a okidač za ovaj proces je sezonska sublimacija leda od ugljikovog dioksida.
Proljeće na crvenom planetu
Kao i Zemlja, Mars ima godišnja doba zbog svog nagiba osi, no sezonske promjene na njemu izgledaju potpuno drugačije. Tijekom iznimno hladne zime, ugljikov dioksid iz atmosfere smrzava se i prekriva polarna područja slojem suhog leda. S dolaskom proljeća taj se led ne topi u tekućinu, nego sublimira - prelazi izravno u plinovito stanje.
Eksplozivni mehanizam
Taj je proces prilično dinamičan. Sunčeva svjetlost, iako slaba na toj udaljenosti, prodire kroz prozirni sloj leda i zagrijava tlo ispod njega. Zbog toga se led počinje topiti i sublimirati s donje strane, stvarajući džepove plina pod pritiskom. Kada pritisak postane prejak, plin eksplozivno izbija na površinu kroz pukotine u ledu i pritom izbacuje tamni pijesak. Dok taj pijesak klizi niz padine dina, ostavlja tamne tragove koji iz zraka izgledaju kao drveće.
Dokazi zabilježeni iz orbite
Da nije riječ samo o teoriji, potvrđuje i sama snimka iz 2008. godine. Na njoj je kamera HiRISE zabilježila oblak prašine koji se podigao u trenutku dok se materijal spuštao niz dinu. U studiji objavljenoj 2011. godine, tim predvođen planetarnom znanstvenicom Candice Hansen-Koharcheck s Instituta za planetarne znanosti usporedio je snimke polarnih dina prikupljene tijekom nekoliko marsovskih godina. Analiza je otkrila značajne promjene u krajoliku. Na nekim su se dinama formirali novi jarci, dok su se u podnožju drugih stvorili svježi nanosi pijeska. Mjerenja pet dina pokazala su da su se rubovi njihovih padina pomaknuli između 2,2 i 4,7 metara unutar jedne marsovske godine.
Dolaskom ljeta, sav led nestane, a time i tamne pruge. Vjetrovi tada ponovno oblikuju dine i poravnavaju njihove padine. S povratkom zime, krajolik se ponovno smrzava i cijeli se ciklus priprema za ponavljanje. Svakog proljeća tako nastaje ista iluzija - prolazna, nestvarna šuma na drugom svijetu.