U franjevačkom Muzeju "Vrata Bosne" Tolisa pohranjeno je kulturno i umjetničko blago Posavine i BiH. Fratri su neumorno godinama čuvali povijesno nasljeđe Bosanske Posavine da bi pod krovom Franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi, nacionalnog spomenika, iznikao muzej simboličnoga imena - "Vrata Bosne". Eksponati koji su u njemu pohranjeni zorno pokazuju bogatu prošlost posavskoga kraja. Iako je mlad, tek je treća godina otkako je službeno otvorio svoja vrata, stručnu javnost iznova oduševljava svojim novootkrivenim eksponatima. Nedavno je to učinilo veliko otkriće slike starih majstora. Zanimljivo je i kako je posve slučajno otkrivena skrivena slika ispod platna.
- Sve je počelo prije dvije godine, kada su u muzej pozvali renomiranu restauratoricu dr. Zsuzsannu Korhecz Papp da pregleda zbirku starih majstora. Prve slike koje su spašene iz zagrljaja zuba vremena bile su "Bivši bosanski biskupi" i "Bosanski biskupi s alegorijom Vjere", djela slikara Josipa Franje Mückea naslikana 1860. godine za biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a koje je on darovao fra Martinu Nediću i župi u Tolisi. Do tada stručna javnost nije znala da ta djela postoje - znalo se samo za njihove skice u Povijesnom muzeju Hrvatske (bez identifikacije tematike). Franjevački samostan u Tolisi je, tiho i samozatajno, čuvao njihovu izvornu ljepotu - objašnjava nam ravnatelj Muzeja prof. Jozo Jezerčić, koji je zdušno prionuo na posao kako bi javnosti predočio svu ljepotu brojnih nalaza i umjetnina pod krovom franjevačkog Muzeja "Vrata Bosne" Tolisa.
No, pravo iznenađenje tek je slijedilo. Tijekom premještanja slika radi bolje zaštite dogodilo se veliko otkriće dostojno filmskog scenarija. A sve je zapravo krenulo od Pere Matkića, zaljubljenika u prošlost Posavine, koji vrijedno sakuplja sve ostatke prošlosti i pohranjuje ih u toliški muzej. Neumorni Pero više od 40 godina obilazi Bosansku Posavinu uzduž i poprijeko, tražeći ostatke prošlosti kako bi ih u Muzeju "Vrata Bosne" sačuvao za buduća pokoljenja. Kako svoju ljubav prema starinama prenosi i na sina Mihovila, pomažući gotovo svakodnevno u poslu oko arhiviranja vrijednih umjetnina Muzeja, zamotavajući jednu od slika Mihovil je primijetio neobičnu rupu u platnu. Bacio je još jedan pogled… i shvatio da su tu dva platna - jedno preko drugog. - Vidljiva slika prikazivala je sv. Marka evanđelista, a naslikao ju je 1904. godine slikar Filip H. iz Donje Mahale. Inače je to djelo koje je u elaboratu bilo ocijenjeno kao slabije vrijednosti i ostavljeno za kraj restauratorskog ciklusa - objašnjava ravnatelj Muzeja prof. Jozo Jezerčić.
- No tada je krenula nova priča - priča Jezerčić i dodaje: - Strpljivo smo čekali povratak restauratorice i - koje li slučajnosti - ona je ponovno stigla baš na dan sv. Ante, sveca izgubljenih stvari. U tišini muzejske dvorane pažljivo je odstranila gornje platno, a ispod njega je bilo otkriće koje oduzima dah. Skrivena cijelo jedno stoljeće, ispod slike sv. Marka ležala je iznimno vrijedna slika iz 18. stoljeća. U početku smo, vođeni prvotnim dojmom, pretpostavili da je riječ o prikazu Bezgrešnog začeća, no javili su se pojedini likovni stručnjaci koji su nas ubrzo uputili na točniju identifikaciju. Naime, na slici se vidi Blažena Djevica Marija s djetetom Isusom u rukama, okružena anđelima koji je krune zlatnom krunom. Takvi prikazi u umjetnosti obično se nazivaju "Gospa od Anđela", a ponegdje i "Krunjenje Blažene Djevice Marije". Sliku je, kako je ustvrdila restauratorica, naslikao Antonius Paulus Senser za franjevačku crkvu u Đakovu. Pretpostavlja se da je, poput Mückeovih slika, i ona u samostan došla s darovima biskupa Strossmayera - objašnjava Jezerčić.
Zašto je jedno takvo djelo bilo prekriveno slabijom slikom? Je li to bio čin neznanja, nužde, zaborava…? Odgovori se možda pronađu u arhivskoj građi samostana, a možda ostanu zauvijek tajna. Jedno je sigurno - zbirka starih majstora Franjevačkog samostana Tolisa postala je bogatija za još jedno iznimno djelo, čija umjetnička i povijesna vrijednost nadilazi lokalne granice. Slika će biti predstavljena javnosti nakon restauracije, a kada će to biti, ovisit će o dobroti donatora i sponzora koji prepoznaju važnost očuvanja baštine. U međuvremenu, u muzeju i dalje traže, otkrivaju i čuvaju - jer svaka slika ima svoju priču, a neke skrivaju i više njih.