Produkcijska kuća “Kadar” iz Širokog Brijega privodi kraju snimanje dokumentarnog filma o velikoj humanitarnoj akciji “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” iz 1993. godine.
- Priča o Bijelom putu, najvećoj humanitarnoj akciji poslije Drugog svjetskog rata, koju su organizirali civili, nije klasičan dokumentaristički prikaz rata, dobrih i loših momaka u njemu. Nije to ni zadiranje u bilo kakvu povijesno-političku genezu rata u BiH ili u uzrok sukoba postrojbi Armije BiH i HVO-a (Bošnjaka i Hrvata) na skučenom prostoru središnje Bosne - izjavio je za Fenu redatelj filma Zdenko Jurilj.
Stavljen pečat
Po njegovim riječima, dokumentarni film o Bijelom putu, kroz sudbine protagonista Bijelog puta koji su skupljali i prevozili humanitarnu pomoć te ranjenih i bolesnih koji su je čekali, prikazat će okolnosti u kojima se, ni kriv ni dužan, može naći običan čovjek.
- Iako smo dovršetak filma planirali za ovogodišnju obljetnicu Bijelog puta, kao i u svakom ozbiljnom projektu ispadnu određeni problemi koje smo, eto, hvala Bogu, uspjeli anulirati - kazao je Jurilj, istaknuvši kako se iduće godine “stavlja i pečat na kooprodukcijski ugovor s HRT-om i BHRT-om, čije je uredništvo dalo zeleno svjetlo da uđu u realizaciju ovog dokumentarnog filma”.
Jurilj je naglasio kako se u filmu posebno vodilo računa o objektivnosti prezentacije događaja koji su izravno ili neizravno obilježili humanitarni konvoj “Bijeli put”.
“Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” bio je humanitarni konvoj koji se sastojao od 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, koja je bila na izdisaju, a glad je opasno prijetila stanovnicima cijele Lašvanske doline, koja je u to doba bila u potpunom okruženju, a pojedini stanovnici izoliranih sela umirali su od gladi, bolesti, od ratnih rana i stradanja, žeđi, premorenosti, zbog nedostatka lijekova.
Kada je izgubljena i posljednja nada da će stići bilo kakva pomoć, na Međunarodni dan ljudskih prava 10. prosinca 1993. iz Zagreba je krenuo humanitarni konvoj pod nazivom “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”, koji su predvodili dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić.
Hrvati Lašvanske doline bili su oduševljeni i ohrabreni.
Stigla je toliko željena pomoć, osjetili su ljudsku solidarnost na djelu.
Već više od godinu dana produkcijska kuća “Kadar” radi na snimanju dokumentarnog filma u kojem će se otkriti i do sada za javnost nepoznati detalji koji su se u to vrijeme događali na relaciji službenog Zagreba i službenog Sarajeva.
Pomoć svima
Na “zasadima” humanitarnog konvoja ‘Bijeli put’ otvoreni su humanitarni koridori za pomoć svim civilima u BiH bez obzira na naciju i vjeru, a o konvoju su pričali tadašnji europski i svjetski moćnici - akcija se spominjala i na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a.
Danas, 22. prosinca godišnjica je smrti vozača kamiona u konvoju Ante Vlajića iz Drniša, koji je ustrijeljen u predvečerje 22. prosinca 1993. godine, prilikom povratka konvoja.
Tom prilikom tri sudionika Bijelog puta su ranjena.
U spomen na taj tužni dan u župnoj crkvi u Novoj Biloj svakog 22. prosinca slavi se sveta misa za pokojnog Antu Vlajića.
Jedna ulica u Novoj Biloj, ona koja vodi s magistralne ceste prema župnoj crkvi, nosi njegovo ime.
