Pokušaj hrvatskih predstavnika u državnoj vlasti da intenzivnom komunikacijom proteklih dana i tjedana deblokiraju europski put Bosne i Hercegovine za sada nije dao rezultat. Iako je u tim kontaktima dogovoreno da na sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja je bila sazvana za 16. siječnja, budu usvojena dva važna reformska i proeuropska zakona, onaj o graničnoj kontroli i zaštiti osobnih podataka, na zahtjev SNSD-a sjednica je otkazana pred sami početak, piše Večernji list BiH.
Sve je prolongirano za četvrtak, 23. siječnja, i to je bio novi test za stvarno opredjeljenje svih političkih aktera u zemlji da se Bosna i Hercegovina istinski kreće prema članstvu u Europskoj uniji. Dogodile su se ponovno opstrukcije, a priča preusmjerila na populističke teme i poteze, a sve je rezultiralo smjenom Nebojše Radmanovića iz kolegija Zastupničkog doma. Europska unija više je puta vrlo jasno stavila do znanja da je ruka prema BiH ispružena, ali ako nema volje i spremnosti unutar BiH da se tu ruku prihvati, uzaludni su i napori iz Bruxellesa.
Prioriteti se znaju, ali...
Zna se što bi trebali biti prioriteti i Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH, ali kako sada stvari stoje, nadjačat će ih populistički potezi koji su jasno usmjereni na popravljanje vlastite političke pozicije u biračkom tijelu, kako u Sarajevu tako i u Banjoj Luci. U tom smislu treba promatrati nerealne inicijative da se 9. siječnja proglasi danom žalosti u BiH, kao i najavljeni odgovor iz RS-a u obliku zahtjeva za smjenu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji je predlagač inicijative o danu žalosti, pa i zahtjev za izbacivanje SNSD-a iz vlasti.
Slijedi političko-medijsko iscrpljivanje na ovoj i nekoliko drugih tema koje će sigurno udaljiti BiH od europskog puta. Jedna od njih je i priča o promjeni parlamentarne većine, izbacivanje jednih, a ubacivanje drugih stranaka. Sve to manje od dvije godine pred izbore, i to u zemlji gdje je procedura promjene vlasti tijekom mandata, najblaže rečeno, komplicirana. A što bi, zapravo, trebali biti stvarni prioriteti državne vlasti u BiH? Uz već spomenute europske zakone, to je izbor glavnog pregovarača i drugi uvjeti na kojima inzistira Europska unija.
Tu je i (ne)usvajanje državnog proračuna koji je odavno postao sredstvo političke borbe u Bosni i Hercegovini, a ne najvažniji godišnji dokument o kojem ovisi funkcioniranje jedne države. Previše politikantstva dovelo je do toga da su odavno poremećene procedure usvajanja i da se klasičnim medijsko-političkim pritiskom nastoji dobiti proračun u terminu i strukturi koji nekima najviše odgovaraju. Uporno se ignoriraju procedure i odgovornosti, kao i redoslijed poteza pri usvajanju. Posebna je priča što se zaboravlja kako je državni proračun u BiH prvenstveno koncipiran za otplatu vanjskog duga i financiranje institucija, a ne kao instrument razvoja.
Što koči državnu vlast
Ministarstvo financija BiH nije poslalo prijedlog državnog proračuna. Iako je, prema proračunskom kalendaru, proračun institucija BiH za 2025. godinu trebao biti usvojen do kraja 2024., još uvijek nije. Ministri su navikli na ovu nepopularnu, ali već tradicionalnu praksu, pa su zadovoljni ako se proračun usvoji u prvom tromjesečju ove godine. Nezadovoljstvo je veće kod državnih službenika, policajaca, vojnika i namještenika jer njima najavljeni rast plaća ovisi isključivo o usvajanju proračuna BiH.
Tu je i obveza konačnog potpisivanja i početka primjene sporazuma s Frontexom, a na unutarnjem planu reforme, uključujući onu izbornu. Svađe bi trebalo izbjegavati jer je jasno da sva tri naroda nose frustracije iz ratnog i poratnog razdoblja, nerealizirane ciljeve i svoje verzije povijesti. Osim toga, ni jedan od triju naroda nije zadovoljan svojom sadašnjom pozicijom u Bosni i Hercegovini. U takvoj situaciji zapaljiva politička retorika sigurno nije nešto što pomaže relaksiranju odnosa. Čak i kada se unaprijed dogovore da neće otvarati pitanja oko kojih unaprijed znaju da nema dogovora, političari uđu u rasprave i sukobe. Suprotno očekivanjima, čak i ono što u poslijeratnim godinama nije bilo predmet prijepora, danas jest. Primjerice, status Ustavnog suda BiH ili, točnije, stranih sudaca u Ustavnom sudu. Baš kao i status i uloga visokog predstavnika, ovo je pitanje oko kojeg su danas oštro suprotstavljeni stavovi, posebno političkih predstavnika Bošnjaka i Srba. Žrtva svega toga su europski put BiH i stabilnost zemlje.
