Trideset i sedma obljetnica Gospina ukazanja u župi Međugorje, u jednom od najvećih marijanskih svetišta u svijetu, proslavljena je euharistijskim gozbama, molitvom i pomirenjem s Bogom. Na svetim misama tijekom cijelog dana sudjelovalo je više desetaka tisuća hodočasnika i štovatelja Gospe Kraljice Mira iz domovine i inozemstva, piše Večernji list BiH.
Prije 37 godina, prema svjedočenjima šestero vidjelaca, u Bijakovićima, u župi Međugorje, ukazala se Gospa Kraljica Mira i pozvala na mir, vjeru, obraćenje, molitvu i post. Iako Crkva o međugorskim ukazanjima još nije izrekla svoj sud, Međugorje je tijekom godina odredište mnoštva hodočasnika koji u ovom mjestu molitve traže utjehu i duhovnu okrjepu. Tako je bilo i na ovogodišnjoj proslavi na kojoj su sudjelovali hodočasnici iz cijelog svijeta.
Na dan svetkovanja 37. obljetnice Gospina ukazanja u ponedjeljak 25. lipnja Međugorje se probudilo obasjano suncem koje je omogućilo da se brojni domaći i inozemni hodočasnici okupe u svetištu Kraljice Mira. Za ovu godišnjicu mnoštvo hrvatskih hodočasnika uputilo se pješice iz Posušja, Širokog Brijega, Gruda, Tomislavgrada i drugih okolnih mjesta te Imotskog, Ploča i Metkovića i već u jutarnjim satima sabrali se na misi koju je predslavio fra Karlo Lovrić, župni vikar. Pučku svetu misu predslavio je međugorski franjevac dr. fra Ivan Dugandžić, koji je u svojoj nadahnutoj propovijedi kazao: - I nakon 37 godina mnogi još uvijek traže odgovor na pitanje što se u Međugorju događa, zašto ljudi iz cijeloga svijeta ovamo hrle. Mnogi bi željeli biti posve sigurni je li se Gospa uistinu ukazala i ukazuje li se još uvijek vidiocima ili sve treba protumačiti na drukčiji način. Oni bi htjeli imati neki poseban znak s neba, kao što su ga svojedobno pismoznanci i farizeji lukavo tražili od Isusa, a on ga uporno odbijao dati. Ali kad je Ivan Krstitelj iz tamnice dobronamjerno zatražio da mu odgovori je li on onaj koga su stoljeća čekala ili treba i dalje čekati, Isus također dobronamjerno Ivana podsjeća na ono što se događa u njegovoj nazočnosti: da mnogi čudesno ozdravljaju, a još više ih prihvaća radosnu vijest spasenja.
Slično se događa i ovdje već 37 godina. Dok jedni, vođeni nekim svojim čudnim razlozima, uporno odbijaju vidjeti i prihvatiti to što Bog ovdje po Gospi čini, drugi svojim vjerničkim srcem prepoznaju da je tu doista Bog na djelu, a u Gospinim porukama prepoznaju zov neba i odjek Isusova evanđelja. Dok je za one prve povijest Međugorja samo povijest sumnji, otpora i odbacivanja, za ove druge to je povijest milosti, koja djeluje nevidljivo i tiho, a opet tako moćno i uvjerljivo, ako sve znamo promatrati očima vjere. A tada se sva naša pitanja pretvaraju u jedno i jedino pravo pitanje: Što Gospa želi od mene, od ove župe, od Crkve i svijeta? - zapitao se fra Ivan i dodao:
- Zato danas s pravom možemo reći da za nas 37 godina Međugorja doista znači 37 godina milosti. To nas ispunjava velikom radošću i dubokom zahvalnošću prema Bogu i Gospi što mi, iako slabi i nedostojni, možemo biti svjedoci ovih sudbonosnih događaja. Obnovimo ljubav prema našoj nebeskoj Majci i obećajmo da ćemo u svemu biti njezina zahvalna djeca - kazao je fra Ivan.
Već na uočnici veliki broj hodočasnika se sabrao na večernjoj svetoj misi oko vanjskog oltara iza crkve sv. Jakova. - Draga braćo i sestre, zašto se Gospa prvi put ukazala na Podbrdu na današnji dan, 24. lipnja 1981., na svetkovinu svetog Ivana Krstitelja? Je li to bilo slučajno ili je baš taj dan Gospa izabrala za prvi dan svog pohoda ovom našem gorju? Iz današnje perspektive sve nam govori kako to nije bilo slučajno i kako je taj prvi dan bio jezgra iz koje je sve kasnije proizišlo - kazao je u svojoj propovijedi na uočnici Gospina ukazanja fra Marinko Šakota, međugorski župnik. Pri kraju mise vidioci Marija Pavlović Lunetti i Ivan Dragičević molili su zahvalnu molitvu Gospina hvalospjeva “Veliča duša moja Gospodina”…
Tijekom ponedjeljaka kolone hodočasnika pristizale su vozilima, autobusima i pješice u Međugorje. Posebice ih je bilo mnogo iz središnje Bosne i Hrvatske, posebice Zagreba, Zadra, Splita, Dubrovnika… U župnoj crkvi, kapelici klanjanja i na vanjskom oltaru gotovo svakog sata govorila se misa na hrvatskom i sedamnaest svjetskih jezika. Oko svetišta i u novim i starim ispovjedaonicama nekoliko stotina domaćih i stranih svećenika ispovijedalo je hodočasnike. Mnogi su vjernici išli na Podbrdo, mjesto prvog ukazanja, i na brdo Križevac moleći krunicu za mir.
- Danas se sjećamo velikog milosnog događaja koji se dogodio u ovoj župi prije 37 godina kada je Marija, majka Isusova i naša, pozvala svijet na obraćenje i život po evanđelju. Mnogi ljudi iz cijeloga svijeta čuli su njezin glas i promijenili i nastavljaju mijenjati svoj život nabolje - kazao je u svojoj homiliji fra Slavko Soldo, međugorski župni vikar na misnom slavlju održanom na hrvatskom jeziku.
Središnja proslava 37. obljetnice održana je ponedjeljak u večernjim satima kada je koncelebriranu misu na platou iza crkve sv. Jakova predvodio dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca. Pečat obilježavanju 37. godišnjice Gospina ukazanja dali su i ove godine sudionici međunarodne Hodnje mira koji su male reprezentacije nacija, jezika i kultura cijeloga svijeta. •
